Razvojna banka Federacije BiH koja je u 100-postotnom vlasništvu FBiH a čiju Skupštinu čini Federalna vlada zbog velikog broja sudskih sporova koje je pokrenula radi nenaplaćenih potraživanja za date kredite, prema najnovijim nalazima revizora, nije se držala Zakona o Razvojnoj banci, kojim je definisano da u svom poslovanju mora primjenjivati osnovne principe rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti plasmana.

To je, kako navode revizori, imalo za posljedicu da u 2020. godini ukupna utužena potraživanja iznose 30.467.667 KM.

Značajan iznos utuženih nenaplaćenih potraživanja po komisionim kreditima i to čak 43.637.836 KM koji dat je preduzećima koja nisu u mogućnosti redovno servisirati obaveze!

-Navedeno upućuje na to da Vlada FBiH i Federalni zavod za zapošljavanje, prije odobravanja kredita i donošenja odluka o reprogramu duga, nisu poduzeli adekvatne aktivnosti s ciljem minimiziranja kreditnog rizika. Također, potrebno je istaći da procedure upravljanja rizikom za komisione kredite nisu donesene, kao ni procedure u vezi s načinom reprogramiranja kredita koje odobrava Vlada FBiH, što može imati visok rizik za uredno izmirenje kreditnih obaveza krajnjih korisnika. Budući da se na utužena potraživanja za direktne kredite odnosi 15,57%, a za komisione kredite odnosi 31%, ne možemo potvrditi da je Banka, prilikom plasiranja kredita u ranijem periodu, postupila u skladu sa članom 7. Zakona o Razvojnoj banci FBiH – konstatovali su u Uredu za reviziju institucija FBiH.

Ukupni iznos kredita Razvojne banke iskazan je u neto iznosu od 234.961.113 KM i u odnosu na prethodnu godinu veći je za 43.244.350,67 KM ili za 17,77%. Razlog povećanja je pojava pandemije COVID-19, zbog čega je Banka kao jednu od privremenih (posebnih mjera) za postojeće i potencijalne klijente – privrednike i obrtnike – kreirala posebnu kreditnu liniju za likvidnost, uz povoljne uslove finansiranja, u okviru koje je u 2020. godini plasirano kredita ukupne vrijednosti od 10.126.600 KM.

-Izvršenom analizom većih dužnika konstatovali smo da Banka nije adekvatno procijenila utrživost kolaterala koji su prihvaćeni kao sredstvo za obezbjeđenje kredita. To ističemo jer Banka ima značajne probleme da izvrši povrat uloženih sredstava koja su plasirana kao krediti, zbog dugotrajnih postupaka koji se vode pred sudovima, ali i zbog adekvatnosti i utrživosti stečenih kolaterala za situacije kada Banka dođe u vlasništvo i u posjed nad njima – konstatovali su revizori.

Nadalje, naveli su da je Agencija za bankarstvo FBiH (FBA) donijela Odluku o upravljanju kreditnim rizikom i utvrđivanju očekivanih kreditnih gubitaka sa početkom primjene od 1. 1. 2020. godine. Odlukom su, između ostalog, propisani minimalni zahtjevi za utvrđivanje stopa očekivanih kreditnih gubitaka za sve nivoe kreditnog rizika.

No, Razvojna banka, kažu revizori, ne primjenjuje odluku FBA, već za obračun rezervisanja primjenjuje Internu metodologiju za umanjenje vrijednosti kredita i ostale finansijske imovine u skladu sa MSFI-jem, u skladu sa Uredbom. Revizori ističu, međutim, da je ta uredba donesena 2008. godine i nije usklađena sa novim propisima koje donosi FBA.

-Kao primjer navodimo da smo upoređivanjem minimalnih stopa koje primjenjuje Banka sa onim iz Odluke FBA, na osnovu uzorka, došli do iznosa od 3.053.462 KM9 , koji predstavlja manje iskazana rezervisanja u odnosu na ona koja bi bila iskazana primjenom nove Odluke FBA – ističe se u izvještaju za 2020. godinu.

Revizijom su i utvrdili da Banka u nadležnoj službi nema vještaka/procjenitelja, te se u većini slučajeva prihvataju procjene sudskih vještaka koje komitenti dostavljaju uz kreditni zahtjev. Navedeno predstavlja rizik za Banku, što može reflektirati kasnijim problemima koji se odnose na utrživost kolaterala

Ono što je posebno problemtično bilo, ističu revizori, jeste da Razvojna banka u cijeloj 2020. godini nije imala imenovane organe, što znači da se nisu obavljali poslovi iz njihove nadležnosti koji su definisani Zakonom o Razvojnoj banci Federacije BiH. Nadzornom odboru mandat je istekao 17. 10. 2020, a Odboru za reviziju 4. 12. 2018. godine. Također, u Banci su tokom cijele poslovne godine Upravu činili vršioci dužnosti kojima je mandat istekao 12. 11. 2020. Godine.

Skupštinu Banke čini Vlada FBiH, dok je premijerFBiH predsjednik. Skupština je u 2020. godini održala dvije sjednice. Na sjednici održanoj 15. 1. 2020. usvojeni su finansijski izvještaji za 2018. godinu i donesene su odluke o utvrđivanju visine i rasporedu dobiti ostvarenoj u 2018. godini. Skupština je 11. 3. 2021. godine donijela Odluku o usvajanju Izvještaja o poslovanju sa finansijskim izvještajima, izvještajem interne i eksterne revizije za 2019. godinu.

Članovi Nadzornog odbora do 17. 10. 2020. godine bili su: Igor Živko v. d. predsjednika, i Božo Vukoja, Zvonko Landeka, Adisa Omerbegović Arapović, Amir Avdić, Mehmedalija Hadžović i Almir Zulić. Nadzorni odbor je u 2020. godini održao 4 sjednice.

U julu 2020. godine objavljen je javni konkurs za izbor i imenovanje članova Nadzornog odbora, koji je poništen u oktobru 2020. godine. Ponovni konkurs objavljen je u novembru 2020. godine. Odlukom Skupštine Banke od 11. 3. 2021. godine izabran je Nadzorni odbor na mandatni period od pet godina. Prva konstituirajuća sjednica Nadzornog odbora održana je tek 28. 5. 2021. godine, nakon više od dva mjeseca od imenovanja.

Upravu Banke čine: Semir Fejzić, v. d. predsjednika, Senija Bubić, v. d. izvršne direktorice za podršku poslovanju, Mersiha Slipičević, v. d. izvršne direktorice za upravljanje rizicima i Dalibor Milinković, v. d. izvršnog direktora za projekte i razvoj. Članovi Uprave imenovani su Odlukom Nadzornog odbora od 12. 11. 2019. godine do okončanja konkursne procedure, a najduže na period do 12 mjeseci. S obzirom na to da nije bio imenovan Nadzorni odbor, u novembru 2020. godine, na zahtjev Banke, dobiveno je Mišljenje Agencije za bankarstvo FBiH (u daljem tekstu: FBA) u kojem je navedeno da se u svrhu sprečavanja blokade rada organa upravljanja Banke, a time i Banke u cjelini, omogući Upravi nastavak rada i nakon isteka mandata, odnosno do imenovanja Nadzornog odbora.

Isto mišljenje dobiveno je i od Ureda Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Evropske unije. Do okončanja revizije zbog neformiranja Nadzornog odbora nije pokrenuta konkursna procedura izbora predsjednika i članova Uprave. Članom 21. Zakona o Razvojnoj banci Federacije BiH definisano je da Banka ima sekretara, koji je ovlašten za provođenje odluka Nadzornog odbora, Odbora za reviziju i predsjednika Uprave. Banka od 23. 9. 2017. godine nema imenovanog sekretara Banke.

Izvor: Fokus

Već dvije privatne firme u Bosni i Hercegovini obavijestile su svoje zaposlene da se moraju vakcinisati protiv koronavirusa, jer im u suprotnom neće biti dozvoljeno da rade.

Slučaj preduzeća iz Bosanske Dubice i Milića, koji su zaposlenima postavili ultimatum o vakcinaciji, pokrenuo je pravu raspravu mogu li firme to zahtijevati od svojih radnika, s obzirom da je vakcinacija u našoj zemlji dobrovljna, piše Srpska Info.

Odmah se pokrenula rasprava da li poslodavci krše prava i slobode radnika ili, s druge strane, imaju prava da u firmi regulišu rad po svojim pravilima? Da li se nevakcinisanim radnicima ugrožavaju ljudske slobode ili pak oni ugrožavaju zdravlje kolektiva? I da li je ovo na kraju samo briga privatnog sektora, pošto ni javne institucije nisu imale “hrabrosti” da se tako postave prema svojim zaposlenima?!

Slične polemike u vezi ovog pitanja vode se i u svijetu, tako je obavezna vakcinacija propisana u nekim državama za zdravstvene radnike i policiju, dok građani bez potvrde o vakcinisanju ne mogu ući u tržne centre i kafiće.

Na pitanje da li naša preduzeća imaju zakonsko uporište za iste zahtjeve prema radnicima nema jadinstvenog stava. U Ministarstvu rada RS samo kratko odgovaraju da to pitanje nije definisano odredbama Zakona o radu.

Za razliku od ministarstva, u Uniji poslodavaca iz manheg entiteta imaju stav. Oni se zalažu za vakcinaciju, ali bez prisile.

“Stav je da se ljudi ne prisiljavaju, a s obzirom na zakonska rješenja, to se ne može ni primjenjivati. Mislim da najveći dio poslodavaca neće preduzimati takve mjere”, poručio je predsjednik Unije Saša Trivić.

Direktor dubičke firme, Dražen Vidović, tvrdi da zvaničnim dopisom nikoga ne uslovljavaju.

“Ja ne otpuštam radnike. Pozivam ih i molim da se prijave za vakcinaciju putem Privredne komore, zbog svog i zdravlja svojih porodica, ali i same fabrike koja zapošljava 380 ljudi. Ako brinemo o 380 porodica, obezbjeđujemo posao, ne dugujemo državi ništa, minimum koji tražim u ovim uslovima je da se ljudi prijave za vakcinaciju. Ako se ne vakcinišu, radnici ne mogu da uđu u fabriku, jer želim da zaštitim zdravlje ljudi, radna mjesta i poslovanje”, govori Vidović.

Napominje da su prošle sedmice na bolovanju imali više od 40 radnika, od toga trećina je s potvrđenom infekcijom. Podsjeća da su vlasnici ove firme italijanski investitori, kao i da je Italija obavezala javni i privatni sektor da se moraju vakcinisati.

“Tvrdim da će u vrlo kratkom roku i naša vlada i sindikati morati da donesu takav zakon kako bi regulisali sigurnu sredinu za rad ljudi”, prognozira Vidović.

Radnike, naravno, najviše zanima šta na sve imaju da kažu sindakalci. A, oni poručuju: važno je zaštiti zdravlje, ali i proces rada.

“Najviše bismo voljeli kada bi radnici prihvatili apel poslodavaca, ali i sindikata, da zaštite sebe, zdravlje svoje porodice i kolega radnika u fabrici. Jer za siguran proces proizvodnje moramo biti zdravi, a s druge strane moramo da kažemo da ni zakonom nije regulisano da svako mora biti vakcinisan. To je na dobrovoljnoj osnovi”, kaže predsjednik Sindikata tekstila, Danko Ružičić.

Najvažnije im je, kaže, što su dobili uvjeravanja od firme da radnici koji se ne vakcinišu neće dobiti otkaz.

“Najbitnije je da radnici neće biti otpušteni. To nam je obećano, a nevakcinisani će biti na čekanju – naglašava on, ali isto tako napominje da postoji realna opasnost da firma prekine proizvodnju zbog velikog broja zaraženih, što onda dovodi u pitanje i plate”, kazali su oni.

Advokat Aleksandar Jokić kaže da dokaz o negativnom testu ili potvrda o vakcinaciji nije propisana Zakonom o radu, te ne postoji mogućnost da poslodavac to zahtijeva.

“To nisu povrede propisane Zakonom o radu i kao takve ne bi mogle da prozvedu otkaz kao posljedicu po radnika. Ako bi došlo do spora u takvoj situaciji, radnik bi vjerovatno dobio presudu”, kaže Jokić.

Podsjeća da poslodavac može radnika uputiti na plaćeno odsustvo, u slučaju privremenog smanjenja obima posla. Za to vrijeme, radnik dobija najmanje 50 posto prosječne plate.

Izvor: Klix