Djeca u prirodi bez škole sistema: Šta je to „neškolovanje“ i kako ga jedna porodica primjenjuje ^Istaknuto

 

"Ne prestaje da me iznenađuje to koliko samostalna i sposobna su moja djeca postala u vrlo ranom uzrastu, i ne mislim da se po tome razlikuju od druge djece. Većina djece su po prirodi sposobna za isti nivo sposobnosti. Standardne škole ubijaju samostalnost i samopouzdanje. "

 

Trinaestogodišnji Fin Hjuit i njegov desetogodišnji brat Raj umjesto rančeva nose noževe za pojasom. U uzrastu u kom većina djece uči da vozi bicikl, ovi dječaci zanju da voze traktor i na putu su da dobiju lovačke dozvole. Brinu o kozama i pomažu u poljovrivrednim radovima na svojoj porodičnoj farmi na sjeveru Vermonta, skupljaju divlje bobice i pečurke, delju predmete od drveta i provode sate slobodno tumarajući po šumama i potocima. Što je još nevjerovatnije, ovi dječaci ne pohađaju školu niti im roditelji pružaju bilo kakvo formalno obrazovanje kod kuće.

Školovanje kod kuće

 

Hjuitovi vjeruju u učenje "neškolovanjem" što je ekstremni oblik školovanja kod kuće koji, u zavisnosti od ugla gledanja, djeluje ili kao neodgovorno ili kao idilično. Neškolovanje vrednuje samostalnost više nego strukturu, i podrazumijeva da djecu ne moramo zatvarati u učionice, niti smještati za pisaći sto, jer ona prirodno uče.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Njihov otac, Ben Hjuit, opisuje svoj život sa suprugom Peni i djecom u knjizi "Odgajeni kod kuće: alternativno roditeljsko iskustvo sa neškolovanjem, kroz povezivanje sa prirodom" (Home Grown: Adventures in Parenting off the Beaten Path, Unschooling and Reconnecting with the Natural World). Nije u pitanju običan napad na tradicionalno obrazovanje već priča o životu jedne porodice koja je izabrala drugačiji put, učeći da postane samodovoljna i bliska sa prirodom.

 

Ben Hjuit napustio je srednju školu, objavio do sada tri knjige i gaji stoku, povrće i bobice na oko 16 hektara. Smatra da je, kada je u pitanju obrazovanje, manje – zapravo više: "U uzrastu kada bi trebalo da su u sedmom i četvrtom razredu" moji sinovi ne provode više od dva sata mjesečno sjedeći i učeći matematiku i prirodne nauke, što spada u mejnstrim obrazovanje" piše on.

 

Za Vašington Post, Hjuit govori o tome šta je naučio iz ovog iskustva i zašto ne bi trebalo zahtijevati od djece da čitaju Šekspira.

 

Neškolovanje je lako pamtljiv naziv, ali vi u knjizi primjećujete da on zapravo loše predstavlja nekonvencionalno i neplansko obrazovanje koje pružate djeci. Objasnite šta vi smatrate "neškolovanjem".

 

Opširnije rečeno, neškolovanje je samostalno učenje životno važnih stvari uz pomoć roditelja. Termin "neškolovanje" ne volim zato što opisuje šta mi ne radimo, a ne i ono šta mi radimo. Kada neki ljudi čuju riječi "sloboda" i "samostalno" misle da smo djecu prepustili samu sebi. Svaki roditelj koji bi sa nama proveo dan ili nedelju shvatio bi da je mnogo lakše poslati djecu u školu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fizičko, muzičko i likovno su najvažniji predmeti do 12 godine

 

Kao porodica koja uglavnom živi od zemlje na selu, šta biste poručili roditeljima iz gradova ili predgrađa koji bi obrazovanju pristupili na manje tradicionalan način?

 

Za razliku od standardizovanog i institucionalizovanog modela obrazovanja, neškolovanje može biti milion razlčitih stvari za milion različitih porodica. Znam za mnoge gradske i prigradske porodice koje "neškoluju" djecu. Ono što im je zajedničko je da zaista vjeruju da djeca bolje uče kada su uključena u zajednicu u kojoj žive. Mnogi školu doživljavaju kao vještačko okruženje, i vjeruju da djeca imaju više prilika da uče kada nisu u njoj. Slučaj je da moja porodica živi na selu u Vermontu, jer nam je veoma važno da smo povezani sa prirodom. Ali, znam mnogo gradskih porodica kojima su važne druge stvari, iako "neškoluju" djecu. Ključna riječ je uključenost u okruženje... a najbolje je ako je to okruženje zdravo.

 

Kada su vaša djeca naučila da čitaju i stekla osnovna matematička znanja, budući da ne idu u školu?

 

Stariji sin je naučio sa osam, a mlađi sa devet godina. Iako nismo sjeli i uzeli da ih učimo čitanju, neprestano smo im čitali. Uronili smo svoju djecu u knjige, i oni su se ukjučili u čitanje.

 

Matematika je veći izazov, i sada smo počeli da ih učimo nekim osnovama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kakav je vaš plan za naredne godine, mogu li komplikovanije računske radnje, fizika ili Šekspir da se savladaju neškolovanjem?

 

Uvijek se čudim našim stavovima o tome šta djeca moraju da nauče. Vjerujem da smo dužni da ih naučimo osnovnim računskim radnjama, ali mislim da diferencijalni račun ili fizika nisu neophodni da biste bili funkcionalni član društva. Siguran sam da će moja djeca, ako zaključe da će im određena znanja biti potrebna u životu, ta znanja i steći. Dajući im autonomiju, vjerujem da im dajem više samostalnosti i sigurnosti. I znam iz iskustva da ih to neće spriječiti da se opredijele za neko konvencionalnije zanimanje.

 

Nemam ništa protiv Šekspira ali ne vidim ni zašto djeci ne bi bilo jednako važno i da znaju da raspoznaju sve vrste drveća u šumi pored naše kuće? Vjerujemo da je za djecu važno da se snalaze u prirodi. Nisam siguran koliko bi to bilo važno za djecu koja se neškoluju u gradu, ali mislim da je neophodno da su dobro povezani sa tim mjestom i njegovim društvom. Iz te povezanosti proizilaze neka od najvažnijih iskustava za njih.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vaši dječaci stiču životne vještine, no jesu li to prave vještine?

 

Ljudi me često pitanju hoće li mojoj djeci trebati pripreme iz matematike da bi upisali koledž. Uvijek im odgovorim da su te iste pripreme potrebne i djeci koja dolaze iz tradicionalnih srednjih škola. Imamo mnogo predrasuda o tome šta bi djeca trebalo da nauče u školama, što ne znači da se to stvarno i dešava.

 

Puno pišete o tome koliko su bogati životi vaše djece. Ima li, po vašem mišljenju, i nečega što im nedostaje?

 

Naravno. U razvijenom svijetu postoji uvjerenje da je potrebno da djecu izložimo svemu što se za njih nudi. Zapravo, čemu god da odaberete da izložite djecu, istovremeno ste morali da se odreknete nečeg drugog.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šta ste do sada otkrili, šta je na vas ostavilo najveći utisak?

 

Ne prestaje da me iznenađuje to koliko samostalna i sposobna su moja djeca postala u vrlo ranom uzrastu, i ne mislim da se po tome razlikuju od druge djece. Većina djece su po prirodi sposobna za isti nivo sposobnosti. Standardne škole ubijaju samostalnost i samopouzdanje. Ne samo da djecu stavljaju u potčinjeni položaj, već im uskraćuju povjerenje. Ako želite da vam dijete bude odgovorno, pružite mu odgovornost. Ako želite da imate povjerenja u njega, ukažite mu povjerenje.

 

Razgovarala: Andrea Or

Prevela: Jovana Papan

Izvor: Vašington Post / detinjarije.com