Svjedok na suđenju srebreničkom komandantu: Srbijanci su mi nudili da napišem "cifru" i svjedočim protiv Nasera Orića ^Istaknuto

Kao svjedok odbrane u punoj sudnici svoj iskaz najprije je dao zaštićeni svjedok O2 čiji je identitet na njegov zahtjev zaštićen. Svojim iskazom on je u potpunosti pobio tvrdnje svjedoka Tužilaštva BiH O1, a na čijem iskazu se zapravo i zasniva optužnica protiv Orića i Muhića.

Borbe do večernjih sati

Govoreći o događajima za koje se terete optuženi, svjedok je kazao kako je živio u Bratuncu te da ga je tu zatekao i rat. Kazao je da je tu bio do maja 1992. godine, a kada su počele masovne egzekucije on je sa grupom ljudi krenuo u selo Pećište. Dva dana kasnije počele su pristizati izbjeglice iz sela Likari koji su posvjedočili kako Srbi pale kuće po tom selu. Sa svojim ljudima je izašao iz Pećišta prema Likarima te su formirali liniju odbrane.

Svjedok je potom ispričao kako je bio komandant na Likarima te da je pod svojom komandom imao oko 100 ljudi. Sve borce u jedinici je dobro poznavao ali nakon što je upitan za svjedoka O1 kazao je da tu osobu nije poznavao te je sa sigurnošću utvrdio da nikada nije bio u njegovoj jedinici jer je sve ljude znao po imenu i prezimenu. Ustvrdio je svjedok i da je na mjestu komandira u Likarima bio sve vrijeme rata čime je zapravo opovrgao tvrdnje optužbe da je neko vrijeme jedinicom komandovao i Alija Muškić. Podjećamo, svjedok O1 tvrdio je da je u ovoj jedinici bio upravo pod komandom Muškića.

- Ja sam sve vrijeme bio komandir te jedinice i i ta osoba nikad nije bila u mojoj jedinici niti je poznajem uopće – kazao je svjedok.

Govoreći o dejstvima na selo Zalazje, svjedok je rekao kako mu je kurir kazao da se 12. jula 1992. godine sprema napad na vojne ciljeve u ovom selu.

- Moj zadatak je bio da odvlačim pažnju u selu Andrići i da zaštitim taj dio od kontranapada na naše snage iz pravca sela Sase. Sa svojom jedinicom u zoru sam krenuo da zauzmem položaj. Pucnjavu iz Zalazja smo čuli oko osam sati i mi smo došli do Andrića i počeli borbena dejstva. Međutim, kada smo se približili, shvatili smo da tu nema nikoga, ali i da smo izloženi. Srpske snage su nas primijetile i odmah je započela paljba na nas pa smo se povukli nazad u šumu – ispričao je svjedok.

Prema njegovim riječima, tada je do njega došao kurir i rekao mu da su u Zalazju u toku žestoke borbe. Sa jedinicom je krenuo prema tamo te su se smjestili na Zaniku iznad Zalazja. Tamo su već bili borci iz Potočara jer zbog dejstava niko nije mogao ući u selo. Svjedok O2 je pojasnio da je držao liniju sa svojim ljudima, ali da je vidio da se iz groblja u Zalazju puca u svim pravcima.

- Kurir je nešto kasnije došao i kazao mu je da je Naser Orić ranjen u lijevu nogu u borbi i da je prevezen u bolnicu. Poginuli su još neki ljudi, a ranjen je Fehim mitraljezac pa sam se morao pomjerati kako bi pronašao drugu osobu koja je znala rukovati mitraljezom. Niko do 16 sati nije mogao ući u Zalazje – istakao je O2 oborivši tezu Tužilaštva prema kojoj je Zalazje Armija BiH osvojila već u 12 sati.

Kada je pronašao drugu osobu koja bi rukovala mitraljezom koji se nalazio iznad Zalazja, svjedok O2 se povukao zajedno sa svojom jedinicom budući da je imao mnogo ranjenika. On je posvjedočio kako niti u jednom trnutku nije vidio da je bilo zarobljenika sa srpske strane.

Ponuda "druge" strane

Nakon što je dao svoj iskaz, Lejla Čović, braniteljica Nasera Orića, pitala je svjedoka da li je ikada dao iskaz na sve navedene okolnosti.

- Imao sam ponude sa druge strane. U dva navrata su pred moju kuću dolazili ljudi iz Srbije i nudili mi papir na kojem sam samo trebao napisti cifru koju tražim da svjedočim protiv Nasera. Ako bih pristao na takvo što, oni bi moju porodicu evakuisali u roku od sedam dana i zaštitili je te nam dali nove identitete. Rekao sam im da su na pogrešnoj adresi – ispričao je svjedok pojasnivši kako je najprije mislio da se radi o lovcima koji su često navraćali do njega.

Nepoznati muškarci u crnim džipovima sa srbijanskim registarskim oznakama prvi put su ga posjetili u oktobru 2015. godine. Tražili su da na suđenju ispriča da je Orić počinio zločine u Zalazju, ali o detaljima nisu govorili. Nakon što ih je odbio rekli su mu da razmisli jer će se ponovo vratiti.

- Drugi put su došli u februaru 2016. godine i to plavokosa žena i muškarac. Džip je ovog puta imao navlake na tablicama. Rekao sam im da ne znam o čemu govore i otišao sam – kazao je svjedok.

Na upit tužioca pojasnio je da je svemu prisustvovala i njegova supruga te da se spomenutih posjeta uopće nije uplašio.

Tužilac Miroslav Janjić je tokom suđenja uporno postavljao pitanja kojima je nastojao zbuniti svjedoka, ali je O2 strpljivo pojašnjavao sve što je ranije rekao. Ponovio je kako ne poznaje svjedoka O1 te kako se nije uključivao u borbu u Zalazju sa svojom jedinicom jer je njegov zadatak bio da djeluje defanzivno.

Član sudskog vijeća pitao je svjedoka ko mu je davao, odnosno ko je zapravo određivao te zadatke.

- Grupa samoorganizovanih boraca iz Potočara je davala zadatke. Pretpostavljam da je na njenom čelu bio Naser Orić, ali ja nisam bio pod njegovom komandom već smo mogli sarađivati iz poštovanja. Mi smo bili teritorijalna odbrana, a ne ustrojena vojska – pojasnio je svjedok sudiji.

Zulfo je ubio sudiju

Svjedok Sabit Halilović iz Sućeske pojasnio je jučer kako je on bio u jedinici Zulfe Tursunovića te kako je učestvovao u borbama na Zalazju, odnosno kako je on bio prvi pripadnik Armije BiH koji je ušao u Zalazje nakon žestokih borbi. Pojasnio je da je to bilo uvečer, a ne kako tvrdi Tužilaštvo u popodnevnim satima. Pri ulasku u selo ranjen je u eksploziji mine te je ispričao kako se jasno sjeća da je bio mrak kada su ga zajedno sa ostalim ranjenicma stavili u kamion koji ih je odvezao u bolnicu u Srebrenici.

- Borbe su trajale cijeli dan i niko nije mogao u Zalazje. Ja sam pokušao i došao sam do pola puta. Morao sam stati jer je paljba bila jaka. Nakon sat sam se vratio na svoju kotu, odnosno na Kosu koja se nalazi oko 500 metara od groblja u kojem su se nalazile srpske snage – ispričao je Halilović.

Dodao je da je na spomenutoj koti sa 30 ljudi iz svoje jedinice bio do večernjih sati kada je odjednom neko kazao kako Srbi bježe prema Slatini.

- Neko je povikao: Eno ih bježe prema Azličkom potoku, hvatajte ih žive. Tada smo vidjeli da ih nekoliko ide prema potoku i da bježe u tamiću. Krenuli smo prema njima, ja sam došao do igrališta, usput smo prošli pored municije, ali je nismo dirali jer smo mislili da je minirana. Odjednom je odjeknula eksplozija i ja sam ranjen. Pao je mrak kada su me utovarili na kamion – ispričao je Halilović.

Na upit tužioca i advokata ustvrdio je kako na spomenutom kamionu nije bilo zarobljenika kako je to tvrdila optužba već samo ranjenici iz njegove jedinice i osobe koje su njega nosile. Da je Zalazje osvojeno Halilović je saznao slijedeći dan i to kada ga je Zulfo Tursunović posjetio u bolnici. Iz njegovog tijela su izvađena 84 gelera. Tada mu je ispričao kako ga je osvetio.

- Ispričao mi je kako je ubio sudiju Slobodana Ilića kojeg je dobro poznavao dok su bježali iz Zalazja, odnosno kada mu je naletio u zasjedu koju je sa 40 ljudi postavio kod Azličkog potoka. Rekao je da je u njih nekoliko sasuo dva okvira municije – ispričao je Halilović.

Inače, Oriću se optužnicom Tužilaštva BiH na teret stavlja i ubistvo Slobodana Ilića, ali je svjedok na današnjem ročištu ispričao kako je Tursunović u nekoliko navrata ponovio njemu, ali i drugima da je on ubio sudiju.

Izvor: Faktor