Preživljavanje u opkoljenom Sarajevu: I smeće je bilo korisna sirovina ^Istaknuto

Veliki dio tih predmeta prikupljao je, a potom po potrebi konzervirao i arhivirao, te na kraju poklonio muzeju, tadašnji uposlenik Gradske uprave Mirsad Zorabdić.

Po struci historičar, a sada uživa u penzionerskim danima, sa sjetom se prisjeća dana kada je sa radnim kolegom Ramizom Kadićem odlučio prikupiti sve ono što bi moglo svjedočiti o načinu življenja i preživljavanju Sarajlija u glavnom gradu BiH tokom opsade.

Logoraši u Dahau imali su više hrane

- Malo se o tome mislilo, malo se tome pridavalo značaja, ali kada sam jednom prilikom pročitao naučno istraživanje profesora Veterinarskog fakulteta u Sarajevu doktora Ante Milanovića o gladovanju u tom periodu u našoj državi, probudila se moja želja da se još nešto zabilježi i sačuva od zaborava. U tom istraživanju on je došao do zaključka da je manje kalorija hrane u jednom krugu humanitarne pomoći dobijao stanovnik Sarajeva nego logoraš u logoru Dahao, to su bili zapanjujući podaci – priča Zorabdić.

Zorabdić i Kadić 2000. godine počinju prikupljati predmete koje su Sarajlije sami izumili i koji su im služili u ratu u razne svrhe.

- Ubrzo se to pročulo, pa su ljudi sami donosili razne stvari, bilo je tu i vrijednih stvari. Bili smo iznenađeni kada smo vidjeli koliko toga ima. Na kraju smo prikupili 344 eksponata – kazao je Zorabdić.

Zapanjujuće je, ističe, kako su građani bili puni ideja, kako su bili inovativni.

- Nije bilo smeća, sve se koristilo. Valjda je i to bio jedan način borbe, iz inata, prkosa, sve to svjedoči o jednom posebnom duhu ovog grada. Najinteresantniji su bili izumi koji su proizvodili svjetlost. Ljudi nisu željeli da sjede u mraku, neki su i čitali. Bilo je inženjera koji su se bavili samo time da od ničega naprave nešto – prisjeća se Zorabdić.

Sve eksponate su poklonili Historijskom muzeju BiH i Muzeju Grada Sarajeva. Svaki eksponat ima svoju karticu, kratki opis, porijeklo, a posebne su i priče u vezi sa svakim od eksponata.

- Kada pogledate te kartice, vidite etničku sliku Sarajeva, vidite da se ista borba vodila i u srpskim i u muslimanskim i hrvatskim kućama Sarajlija. U ovom gradu ostali su ljudi koji su ga voljeli. To je mene oduševilo – ističe.

Zapisi Izeta Sarajlića

Izet Sarajlić mu je poklonio pjesničke zapise nastale u ratu.

- To su ustvari skice pjesničkih zapisa koje nije želio objaviti. A veterinar Josip Krasni, koji je u ratu radio i kao hirurg u bolnici, poklonio mi je medicinske instrumente koje je tada koristio – sjeća se historičar Zorabdić.

Izdao je i dvije knjige, a više ih kaže ima neobjavljenih.

Amar Karapuš iz Historijskog muzeja ističe da su predmeti koje je donirao Mirsad Zorabdić značajno obogatili fundus muzeja.

- Zorno svjedoče o inovativnosti i kreativnosti građana Sarajeva koji su preživjeli opsadu koja je trajala 1.425 dana. Spomenute predmete su građani koristili u svakodnevnoj upotrebi i zahvaljujući njima uspjeli da prežive i olakšaju sebi život u opkoljenom Sarajevu – kazao je Karapuš.

Ističe da su posjetiocima muzeja najinteresantniji predmeti, tačnije inovacije i improvizacije koje su kreirali građani od kolica, sistemi za osvjetljavanje, te improvizirane peći i šporeti.

- Te kreacije ne samo da su bile učinkovite, nego su neke od njih imale interesantan dizajn, tako da nije ni čudo što upravo ti predmeti privlače najviše pozornosti. Posebna je svjetiljka koju je napajala dinama od bicikla koja je ručno pokretana – ističe Karapuš.

Buduće generacije će na osnovu ove muzejske postavke, smatra Karapuš, moći rekonstruirati život običnih građana u ratnom periodu i načine na koje su nadomjestili nedostatak osnovnih energenata kao sto su struja, voda, grijanje i sve drugo.

Autor: E. Hadžimejlić
Izvor: Faktor