Adna Memić: Dvije godine nisu mi dozvoljavali da koristim školski lift za invalide Istaknuto
Kada dolazi na predavanja, Adna Memić, studentica druge godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, bez pomoći kolega, ne može doći do učionice. Učionice se nalaze na drugom spratu u objektu bez lifta, a Memić se zbog cerebralne paralize otežano kreće.
Ova vedra i nasmijana 20-godišnjakinja keže da je njeno stanje posljedica nemara ljekarskog i medicinskog osoblja.
- Rođena sam potpuno zdrava, no prilikom presijecanja pupčane vrpce, makaze nisu bile sterilizirane i dobila sam sepsu, čija je posljedica cerebralna paraliza. Nemam nikakvih mentalnih problema, ali motorika mi je otežana. Tokom svog 20-godišnjeg života, imam iskustva možda i više nego neke osobe sa 40 godina. Bilo je lijepih i bolnih trenutaka, oni se i dan-danas dešavaju, ali ja sam optimista i vesela osoba, koja, iako je to možda nekima čudno, ima jasne životne ciljeve - priča Memić, dodajući da nastoji biti što samostalnija prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
U obdaništu su je, prisjeća se, ostala djeca odlično prihvatila i nisu je odbacivali zbog toga što se razlikuje od njih.
- U dobi kada su sva ostala djeca hodala, ja sam i dalje puzala, a prema priči mojih roditelja i vaspitačice, jednom smo se igrali i cijela grupa je puzala. Inače, imam mnogo prijatelja i uvijek su mi dolazili kući, igrali smo se po cijeli dan. Djeci zapravo različitosti i ne smetaju, sve dok im odrasli na to ne skrenu pažnju - smatra Memić.
Govoreći o svom školovanju, Adna kaže da joj je najstresniji period u životu bio dok je pohađala srednju školu.
- Išla sam u Gimnaziju 'Ismet Mujezinović' u Tuzli, ali podrška profesora je izostala. S obzirom na to da pišem sporo i ne mogu dugo pisati, iz kontrolnih radova uvijek sam dobijala jedinicu ili dvojku, mada bih, kada usmeno odgovaram, uglavnom dobijala petice i četvorke. Pojedini profesori su imali razumijevanja, pa bi mi dozvolili malo duže da radim kontrolni, ali većinu to uopće nije interesovalo. Čak ni pedagogica nije imala sluha i kazala mi je da nisam tražila prilagođen nastavni plan i program, nego redovno školovanje - kaže Adna.
Paradoksalno je, priča Memić, bilo i to što je u školi postojao lift za invalide, ali menadžment ove odgojno-obrazovne ustanove nije dopuštao njegovo korištenje i više od dvije godine nije dozvoljavao da se stavi u funkciju.
- Pravdali su to time da ne posjeduju certifikat za pokretanje lifta, ali kada sam se operisala u trećem razredu, preko noći su dobili taj certifikat. Lift je dovoljno velik da osim kolica u njega mogu stati još tri osobe, mada mi iz nekog razloga, nije bilo dozvoljeno da ga koristim u prvom i drugom razredu - priča Memić.
Osim pristupa odgojno-obrazovnim ustanovama, neadekvatan je i ulaz u Dom zdravlja u Tuzli, pa kada ide ljekaru, Memić se mora popeti uz preko 20 strmih stepenica. Adna Memić je dvije godine članica Informativnog centra za osobe sa invaliditetom ˝Lotos˝, koji je danas u Tuzli zajedno s Koalicijom organizacija osoba s invaliditetom s područja Tuzlanskog kantona održao prijem za predstavnike institucija vlasti, te predstavnike javnog i kulturnog života.
Izvor: Anadolija
