Šta bi Sveti Stefan rekao o referendumu ^Istaknuto

Piše: Nađa Diklić

"Srpska te treba", naziv je kampanje koja se u medijima u Republici Srpskoj, jednom od dva bh. entiteta, sprovodi za izlazak na referendum. Referendum o danu Republike Srpske i krsnoj slavi RS – Svetom Stefanu. Ustavni sud BiH već je odlučio: referendum je zabranjen. Ured visokog predstavnika za BiH poručuje: i ako se održi, referendum nema nikakvu zakonsku ili ustavnu valjanost.

I dok sada svi raspravljaju o ustavnoj i zakonskoj valjanosti referenduma, iako je svima jasno već mjesecima da je referendum neustavan, niko se i ne pita šta bi Sveti Stefan, svetac Srpske pravoslavne crkve uopšte rekao na sve ovo - provlačenje njegovog imena u jednom narodu, čisto da bi se napakostilo ili naštetilo drugom ili trećem bh. narodu.

U duhu pravoslavlja nije da se crkva koristi za političke ili druge vrste obračuna, ali imali smo prilike vidjeti ne samo da se SPC koristi, već i da se direktno miješa u sekularne poslove u BiH. Ili, kako bi se možda moglo i bolje opisati - Božija administracija na zemlji je dobro zakazala.

Spot kojim se sada “pale i žare” narodne mase samo četiri dana pred referendum, neodoljivo podsjeća na početak filma “Nož”.

Prvi od tri referenduma

Samo što sada “mladi Stefan” zna i ko je i šta je i koja mu je krsna slava i kako mu je ubijen otac kojeg nije ni zapamtio… I koji nas pod sloganom “Srpska te treba” poziva na referendum.

Progresivno u odnosu na Iliju/Aliju Jugovića/Osmanovića koji se skoro tri sata ili oko 300-ak stranica bori sa vlastitim identitetom.

Srpska te treba… Koliko nas i da li Republika Srpska treba, to je upitno. Ali nije upitno, treba li nas sada entitetska vlast.

Milorad Dodik, predsjednik RS, odavno najavljuje prvi referendum, prvi od tri koji bi navodno trebali da budu održani, još od 2006. godine. Sada kada mu je ponestalo novca, ali i argumenata za vještačke svađe sa Sarajevom, potegao je pitanje referenduma kao posljednju slamku spasa, koji tone u jezeru poluistina, koje je sam napravio.

A referendum, on je samo usputna stanica do potpunog potopa.

To što usput žrtvuje i ono malo Republike Srpske koje je ostalo “između paragrafa” papira potpisanih u Briselu, Washingtonu, usvojenih u Državnom parlamentu, nije mu bitno. Nije bitno ni što zalaže “svoj, srpski narod”, taj narod odavno je po standardu - ispod nule… Novi sukob koji se sam priziva i bez pomoći drugih, izgleda, svima je nebitan. Nova generacija, počevši sa likom “mladog Stefana”, odavno je stasala i za vojsku. Samo je treba sada probuditi.

Aveti prošlosti

Odavno je Nerdin Ibrić, siroče kojem je otac ubijen u Zvorniku 1992. godine, upao u stanicu policije u tom gradu i ubio drugo siroče čiji je otac ubijen negdje oko Zavidovića.

I dok su svi složno po Bosni i Hercegovini uzviknuli “terorizam”, niko se nije ni upitao - a, da nije možda osveta? Osveta zbog uništenog djetinjstva, osveta zbog majke koja je sama prehranjivala sina, osveta zbog svega što mu je oduzeto u jednom danu… Sina koji je sve do toga nesretnog dana bio “primjeran momak”.

Dva momka, skoro identične ljudske sudbine ležala su istog dana zajedno u lokvi krvi, i srpskoj i bošnjačkoj, a začudo, mnogo više ih je spajalo nego razdvajalo…

I umjesto da se kao pojedinci i kao država i entiteti i kantoni, zapitamo - a, šta bismo mogli da uradimo da zakopamo duhove prošlosti, otvaramo “Pandorinu kutiju” iz koje izlaze aveti da nas podsjećaju na sve ono što želimo i pokušavamo zaboraviti.

Poraz do poraza

Zbog čega? Ako je nekome cilj izlaska na referendum “očuvanje 9. januara”, na ovaj način neće ga sačuvati. Bitke koje prebrojavamo od 1389. godine do danas, odavno su izgubljene. Samo se pravimo da ih ne vidimo. Poraz do poraza. I ovo će biti jedan od njih.

I živih i mrtvih u BiH trebamo se sjećati svakog dana u godini, a ne samo kada “predsjednik” pravi prijeme za djecu poginulih boraca Vojske RS.

Ako je cilj povećati plate poslanicima na svim nivoima vlasti koji su već godinama, drugi po primanjima iz džepova poreskih obveznika BiH, odmah iza Europskog parlamenta - red je onda da svi stanemo u red.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera