Šta bi Frojd rekao o opsesiji selfijima? ^Istaknuto

Psiholog i pisac Tomas Kamoro-Premjuzik ima konkretan odgovor na ovo pitanje.

 

Idite na najljepše mesto na svijetu i vidjeće ljude koji fotografišu… sami sebe!

 

Danas na selfije gledamo kao na neku novu pojavu – izraz “selfi” je ušao u Oksford rječnik 2013. i ubrzo postao riječ godine.

 

 

Međutim, selfiji su stari koliko i fotografija. Prvi selfi je 1839. godine napravio Amerikanac Robert Kornelijus.

 

Mnogi misle da je prvi selfi nastao 2003, kada su počele da se koriste prednje kamere na telefonima, ali pravi pionir je bio Kornelijus koji je napravio selfi 164 godina ranije.

 

Ali zašto bismo napravili selfi, kada jednostavno možemo da se divimo sebi svake noći u ogledalu?

 

Malo je čudno, zar ne? Ko bi bolje umio da objasni naše jedinstveno ljudsko ponašanje od oca psihoanalize, Sigmunda Frojda?

 

Ako volim sebe, voljećeš me i ti

Frojd je tvorac psihoanalize, a popularizovao je i različite koncepte kao što su ego, podsvijest i odlazak na terapiju. Jedna od tih ideja je pretjerana ljubav prema sebi, poznatija kao narcizam.

 

U grčkoj mitologiji, mladić po imenu Narcis je jednom hodao pored rijeke i odlučio da popije malo vode. Video je svoj odraz u vodi i proveo toliko vremena diveći se sopstvenoj ljepoti da je izgubio predstavu o tome šta se dešava oko njega.

 

 

Na kraju se udavio pokušavajući da zagrli svoj odraz.

 

Frojd kaže da je samoljublje prirodno. Međutim, ono može da se pretvori u psihološki poremećaj kada neko voli sebe do te mjere da isključuje sve ostale. I to je ono što zovemo narcisizam.

 

Testovi

Psiholozi su razvili test za mjerenje osobina ličnosti kao što je narcizam.

 

Ovo su neki rezultati:
– narcisi su obično aktivniji na društvenim mrežama
– kačenje selfija povezuje se sa pretjeranim samoljubljem ali samo kada je riječ o muškarcima.

 

 

Žene su obično manje sklone narcizmu od muškaraca, iako kače više selfija.

 

S druge strane, američki psiholog Džin Tvenge je pokazala da je narcisizam u sve većem porastu: u proteklih nekoliko decenija dostigao je istu stopu kao i gojaznost.

 

Na kauču kod terapeuta

Većina Frojdovih ideja nastala je iz njegovih svakodnevnih opažanja, a količina informacija kojoj danas imamo pristup bila bi veoma zanimljiva nekome poput njega.

 

Frojd bi voleo da analizira fenomen selfija.

 

Primijetio bi da ljudi kače selfije ne zato što su zaljubljeni u sebe, već zato što žele da svi ostali budu zaljubljeni u njih.

 

Traženje pažnje
Ne zaboravimo da je Frojd započeo svoja istraživanja krajem 19. vijeka, u doba daleko veće seksualne represije. Žene i muškarci su se držali odvojeno i učeni su da se stide zbog izražavanja svoje seksualnosti, ili još gore, zbog uživanja u njoj.

 

Mnoge Frojdove pacijentkinje iz bečkog visokog društva patile su od “histerične paralize”, odnosno, bile su nesposobne da hodaju, bez ikakvog fizičkog uzroka.

 

 

Frojd je smatrao da je razlog zbog kojeg ove žene nisu hodale bio način traženja pažnje. Ako nam je pažnja drugih ljudi toliko potrebna, zar nije bolje podijeliti nekoliko besramnih selfija?

 

Možda jeste, ali to ne znači da ne postoji nešto nezdravo u ovoj opsesiji, ne samo za one koji slikaju selfije, već i u odnosu na to kako selfiji utiču na druge.

 

Prosječno nesrećni

Selfiji pokazuju ljude koji žive najbolje živote, i pažljivo se biraju i sređuju. Okruženi smo slikama ljudi sa savršenim životima i telima.

 

Novije studije su pokazale da se zbog njih osjećamo sve zavidnije, izolovanije, nesigurnije i neadekvatnije.

 

Frojdovim riječima, tuđi selfiji nas čine neurotičnim.

 

Frojd je rekao: “Cilj psihoanalize je da zamijeni neurotičnu patnju normalnom ljudskom nesrećom.”

 

Sljedeći put kada poželite da slikate selfi, setite se Narcisa i umjesto selfija usmkerite se na prijatelje.

 

Možda nećete dobiti onoliko lajkova koliko biste želeli, ali ćete dobiti Frojdovo odobravanje i to bi trebalo da vam bude dovoljno.

 

Srpskacafe