Vršnjačko nasilje: Roditelji gube kontrolu nad djecom ^Istaknuto

Snimak vršnjačkog nasilja koji je prethodnih dana preplavio internet na kojem se vidi kako nekoliko starijih maloljetnika maltretiraju učenika osmog razreda jedne sarajevske škole, još jedan je pokazatelj kako je verbalno i fizičko nasilje prisutno među učenicima svih uzrasta u našoj zemlji. Na snimku se vidi i to kako nasilnici učenika prisiljavaju da govori najpogrdnije stvari o svojoj porodici.

Nasilnici žele mir

Svi mediji prenijeli su ovaj snimak zgrožavajući se nad ponašanjem učenika, čiji je identitet ubrzo utvrđen. Reakcije javnosti nisu izostale, ali ni maloljetnih nasilnika. Tako je jedan od tih maloljetnih na svom Facebook profilu je objavio status:

-Šta nas prozivate, ne znate čitavu priču oko toga, kad vam je nešto trebalo, nas ste zvali i mi smo stali za većinu u hiljadu slučajeva. Priznajem, pogriješili smo, ali svi griješimo. Taj klip se nije trebao naći na YouTubeu, ali jedan debil je to postavio, neću da ga imenujem, samo vas molim da se zabavite oko svog života, a nas pustite na miru – završava on.

Problem vršnjačkog nasilja u našem društvu posebno se počeo isticati nakon samoubistva 15-godišnjeg Mahira Rakovca, koji je u smrt skočio sa osmog sprata zgrade u kojoj je živio. Njegovi roditelji su tada tvrdili da je njihov sin bio žrtva vršnjačkog nasilja, te da su ga školski drugovi duži period psihički i fizički zlostavljali. Međutim, nakon provedene istrage Tužilaštvo je ustvrdilo da za to nema dokaza. Ali priče o grozotama kroz koje je Mahir prošao i dalje žive.

Malo prije ovoga slučaja na sličan način život je sebi oduzeo i dječak u Srbiji Aleksa Janković iz Niša. Na to su ga navele torture koje je prolazio dok je redovno dobijao batine od svojih vršnjaka iz škole. Batine su bile brutalne pa je tako mali Aleksa u par navrata zbog teških povreda poput potresa mozga završio i u bolnici. Sve je okončano njegovom smrću. Par godina kasnije u Srbiji je pokrenuta inicijativa o usvajanju Aleksinog zakona kojim bi se strožije sankcionisalo vršnjačko nasilje. O pokretanju iste inicijative govorilo se i u našoj zemlji.

U 2013. godini bh. javnost je potresla brutalnost koja se desila u Mješovitoj srednjoj školi u Tuzli kada su tri učenice izvele svoju školsku drugaricu ispred škole, bacile je na pod, šutirale i udarale iz sve snage. U jednom trenutku su počele da joj sijeku i kosu. Da stvar bude gora, sve se odvijalo pred očima mnogobrojnih učenika, koji su to snimali, a videosnimak kasnije objavili i na YouTubeu. Ovo su samo neki od niza primjera vršnjačkog nasilja koji su poznati javnosti. Mnogo je više onih koji se kriju i o kojima se šute. Upravo to može biti pogubno i produžavati agoniju mališana koja na njih potom ostavlja trajne posljedice.ilustracija nasilja

Prema istraživanjima koja je sprovodio UNICEF, većina učenika je barem jednom bila izložena nekom obliku vršnjačkog nasilja. Najčešće se radi o verbalnom nasilju, spletkarenju i širenju laži, te prijetnjama i zastrašivanju.

U srednjim školama psihičko nasilje je dosta izraženije od fizičkog, dok je u osnovnim školama obrnut slučaj. U oba slučaja djeca vrše nasilje nad svojim vršnjacima i uvijek se radi o istom obrascu – jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca, navodi se u publikaciji „Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u BiH“.

Nasilničko ponašanje djece, poznato i kao buling, razlikuje se od kratkotrajnih incidenata i svađa djece. Osnovna razlika je upravo u namjernoj želji da se drugom djetetu nanese zlo, kao i u ponavljanju takvog postupanja tokom određenog vremena i dominaciji sile na individualnom ili grupnom planu. Plasiranje nasilnih snimaka na internet samo dodatno pogoršava cijelu situaciju.

Magistar psihologije Emina Turalić je za Faktor pojasnila kako djeca uče po modelu ponašanja koji vide. Prema njenim riječima, motivi za nasilje mogu biti raznoliki – od toga da počinioci ne shvataju težinu svojih postupaka, pa do toga da se ugledaju na stariju braću i sestre ili idole sa televizije. Neki od njih vrše to nasilje i na nagovor svojih vršnjaka, jer im je bitno da budu prihvaćeni i dio neke grupe. Djeca koje prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidba ili nešto slično, mogu svoje nezadovoljstvo pokazati i kroz agresiju nad drugom djecom.

Pogrešna poruka

Nasilje će vršiti i dijete koje je i samo žrtva porodičnog nasilja ili se u porodici toleriše ovakav vid ponašanja. Roditelji koji su bez saosjećanja i topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za nasilno ponašanje djece. Također, stereotipni način mišljenja, sistem vrijednosti i mentalitet utječu na razvoj ličnosti svakog od nas, moguće i negativno. Potencijalna žrtva nasilja jeste dijete koje je submisivno, defanzivno, introvertno sa niskim samopoštovanjem. Ovakvo dijete će i na najbezazlenije opaske reagovati plačem, povlačenjem, izolovanjem od društva. Plašljivo, tiho i povučeno dijete omiljena je meta onih koji vole da svoju snagu demonstriraju nad drugima, bilo fizičku ili psihičku.

-Prodiranje Zapada na naše prostore i dostupnost elektronskih medija, odnosno društvenih mreža djeci itekako ima utjecaj na njihovo ponašanje. Oni zapravo primjenjuju ono što vide. Škola je prije nekih 30 godina imala jednu sasvim drugu ulogu u društvu i imala je autoritet. Danas toga nema u toj mjeri, odnos je dosta demokratičan i popustljiv. Roditelji, čija je uloga najvažnija, moraju se boriti za egzistenciju i veoma malo vremena provode sa djecom i tu se gubi neki vid konrole – kazala nam je Turalić.

Sve dodatno otežava činjenica da nasilnici nisu sankcionisani za svoja nedjela.

-Sav taj problem je veoma kompleksan i ako se vratimo na slučaj Mahira Rakovca i druge žrtve nasilja nema nikakvih sankcija prema krivcima. Najveći problem je zapravo u tome kakvu poruku time šaljemo zlostavljačima. Zapravo biva im jasno da mogu da rade šta žele, da prave probleme i da se iživljavaju i agresivno se ponašaju, a da pri tome niko to ne sankcioniše, nema posljedica – kazala nam je Turalić.

Turalić zaključuje kako je sve veća pojava vršnjačkog nasilja zapravo posljedica činjenice da je u ovom slučaju zakazala ne samo jedna strana već cijeli sistem saradnje roditelja i škole. Odgoja u porodici više nema u njenom temelju.

Internet je novo sredstvo zlostavljanja

Vršnjačko nasilje proširilo se i na virtuelni svijet, gdje djeca u tuđe ime otvaraju Facebook profile i blogove, a onda pišu razne laži koje žrtva teško može spriječiti. Najbolji primjer za to je slučaj iz SAD-a, gdje su vršnjaci jednog dječaka prozvali teroristom, a za drugog proširili neistinu da je homoseksualac. Takve stvari se mogu zaustaviti, ali ni djeca, a često ni stariji, ne znaju da se ti slučajevi trebaju prijaviti provajderu kako bi se sporni sadržaj uklonio sa interneta.

(E. F. /Faktor.ba/Foto: Ilustracija)