Atentat na ljudski mozak ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Ne plačemo više iskreno, ne osjećamo dodir iskreno i oči su nam postale kratkovidne. Istovremeno naučeni smo da ne pričamo prepuštajući da neko drugi nepostojeći u visokoj rezoluciji i megabitima priča umjesto nas.

Zaboravili smo kolektivnu korist naših ruku i prstiju oslanjajući se samo na jagodice kojima je uništen prirodni osjećaj.

Tipkamo i bizarno postupamo. Meljemo i robujemo nećemu što nas opija. Bez razmišljanja pikselski prihvatamo i samo tako shvatamo današnji svijet. Vjerujemo bezrazumno svemu na malom dodirnom ekranu i razmjenjujemo što treba i ne treba.

Neko je shvatio od homo sapiensa da mu „tehnorobija“ može pomoći u kontroli tebe i nas. On sjedi i gleda u tebe, misli kako da misliš, radiš kako on želi da radiš..... postao si ljudska „mašina" koja hoda bez mozga i otvoreno dozvoljava da korist tvoju sisa.

Korist je na stand by, u počivanju. Sebe si smjestio u kilobajte i time se mjeriš, mjerimo, definišeš i definišemo. Mozak više nije u mogućnostiti shvatiti i razumno koristiti tehnološki proces.

Svu svoju pamet pružili su vam da smjestite u svoj džep, a da ništa ne znate i ne razumijete svijet oko sebe.

Kada bi vi, mi i ostali omogućili svojim moždanim vijugama i neuronima da u svim mogućim aspektima shvatimo da tehnologiju koristimo samo kao našom produženom rukom, tada bi bili savršen par.