Suđenje Oriću i Muhiću: Svjedokinja mijenjala iskaz, Mehić svjedočio u korist odbrane ^Istaknuto

Optužnica ih tereti za ubistva trojice zarobljenika srpske nacionalnosti Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.

Svoje iskaze pred sudom jutros su dala dva svjedoka optužbe Radmila Nikolić Milošević i Asim Mehić, dok je svjedočenje trećeg planiranog svjedoka prolongirano.Radmila Nikolić Milošević, koja se prva pojavila na klupi za svjedoke, dala je iskaz koji se u najmanju ruku može nazvati kontradiktornim, dok je svjedočenje Mehića potpuno išlo u prilog Orićeve odbrane, jer su još jednom raskrinkane laži zaštićenog svjedoka O1.

Nikolić Milošević, kojoj je ubijeni Milutin Milošević bio stric, jutros je, kako će kasnije odbrana poentirati, ispičala nešto sasvim drugo u odnosu na ono što je pričala policajcima u Bratuncu.

Kontradiktorne izjave

Ona je naime, jutros ispričala kako je strica zadnji put vidjela 29. maja 1992. godine kada je krenuo za Kravicu do kuće njegovog brata Đure, a da su kasnije tog dana saznali da je zarobljen. Nakon toga su, kaže, njen otac i druga rodbina , odlazili na neko brdo iznad škole i dovikivali komšije muslimane poimenično u Sandićima i Lolićima i tražili da ga oslobode, a da su im oni odgovarali putem megafona da ga neće ubiti i da je u sigurnim rukama.

Drugi dan im se, kaže, obratila nepoznata osoba putem megafona, koja je govorila: „ Milutin je živ, dođite po njega. Nećemo ga ubiti, ali će ga ubit Orić i Muhić. Ako ne ubiju njega, ubit će drugog Miloševića“.

To dovikivanje je, kaže, trajalo cijeli dan, a kasnije su saznali da je Milutin ubijen i zakopan. Kazala je i da je nađen i ekshumiran nakon 10 mjeseci, te da nije imao ruke niže od lakata. (Inače, na ekshumaciji Milutina Miloševića bili su prisutni i osuđeni zločinci Milan Gvero i Biljana Plavšić, a što je i svjedokinja danas pomenula).

Orićeva braniteljica Lejla Čović predočila je tada izjavu koju je svjedokinja dala u policiji u oktobru 2009. godine u Bratuncu, kada nijednom riječju nije spomenula Orića i Muhića. Na pitanje zašto ih tada nije spomenula, svjedokinja nije znala odgovoriti. Također tada nije spominjala nikakav megafon, koji je danas nekoliko puta spomenula. Inače, njeno svjedočenje je bilo toliko nejasno, da je predsjedavajući Sudskog vijeća sudija Šaban Maksumić u nekoliko navrata morao intervenirati i tražiti od nje da jasnije odgovara na pitanja.

Tvrdila je da ne zna šta je potpisala, te da je isto to govorila i u policiji, ali da ne zna zašto to nisu zabilježili. Zatim se nije mogla sjetiti gdje je davala iskaz, da li u policijskoj stanici ili kod kuće, te je tvrdila da su istražitelji njen iskaz ručno zapisivali, ali da se ne sjeća je li išta potpisala. Zatim je bila kontradiktorna u tome ko je prisustvovao kad je davala iskaz policiji, u prvi navrat je tvrdila da su bili njena majka i sin, a kasnije da je bio i njen brat Gavro. Iako je sudija Maksumić insistirao, svjedokinja ni na to pitanje nije dala jasan odgovor.

8Ona je u iskazu koji je dala u policiji ispričala da joj je jedna žena muslimanka iz sela Sandići ispričala da su svi policajci i vojnici ubijeni, a da je Milutin ranjen, ali da ga je u svojoj kući sakrio i liječio Meho Omerović. Ista ta žena joj je, kako je rekla u policiji, kazala da je Milutina ubio izvjesni Medo Omerović, čije je dijete poginulo od granate, pucavši mu u čelo.

Povreda na čelu

Na pitanje Ćovićeve da li je ta žena bila Rahima Šabić, kazala je da misli da jeste, ali da nije sigurna.

( Rahima Šabić je zajedno sa njenim suprugom i rođakom Mehmedalijom i Alijom Šabićem zarobljena i ubijena u Kravici, a njihovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni, op.a.)

Nakon nje, svjedočio je Asim Mehić iz Lolića, čijim su svjedočenjem još jednom pobijene laži zaštićenog svjedoka O1.

Mehić je naime ispričao kako je 29.maja rano ujutro iz Bratunca prema Konjević Polju naišao transporter, koji je u Lolićima udario u drvo i zaglavio se. Kada su ga mještani našli, srpski vojnici su već bili pobjegli, ali je unutra ostala motorola, te su oni tako saznali da se sprema napad. Mještani su organizovali odbranu, dok su civili, među kojima i svjedok, pobjegli u zbjegove u šumu.

Nakon borbi koje su trajale cijeli dan, sišao je u selo isto veče.

Kazao je da je bilo poginulih na obje strane, a da su nakon desetak –petnaestak dana krenuli da traže leševe srpskih vojmika, jer se već osjećao neugodan miris, te su tad našli desetak poginulih. Tada su pronašli i tijelo Milutina Miloševića, koje je bilo u potoku, rukama vezano za drvo. Kazao je da je Milošević bio u maskirnoj uniformi i da je imao samo jednu povredu na čelu, te da nije vidio da je bio presječen rafalom, kako je to lažno tvrdio zaštićeni svjedok O1. Kazao je da su ga on i još pet, šest ljudi izvukli i pokopali nedaleko od mjesta gdje su ga pronašli.

Na pitanja odbane da li je tada bio vojno angažovan, Mehić je odgovorio odrično, kao i da nije bio komandir u selu, čime je ponovo pobijen iskaz svjedoka O1, koji je tvrdio da je u vrijeme napada na Loliće bio u jedinici kojom je komandovao Mehić.

Mehić je rekao i da tada nije bilo moguće da u selu budu borci iz Srebrenice ( Zaštićeni svkjedok O1 je kazao da su vojnici u selu bili već u 11 sati), jer se radilo o dvije fizički odvojene enklave, koje nisu imale nikakvu komunikaciju, te da su prve manje grupe boraca iz Srebrenice stigle na taj teren tek u julu ili avgustu 1992.
Nasera Orića tada, kaže, uopšte nije poznavao, a prvi put ga je vidio 1993., dok je za Muhića rekao da misli da ga nikad nije vidio.
Suđenje se nastavlja 7. juna.

(M. Mulaosmanović/Faktor.ba/Foto: K. Softić)