Fikret Alić, logoraš iz Trnopolja: Imamo budućnost ako se omladina ujedini ^Istaknuto

On je danas zajedno s drugim bivšim logorašima i porodicama ubijenih logoraša obilježio 24 godine od osnivanja logora Trnopolje.

– Puno se zna o toj mojoj slici i šta sam preživio. To su sjećanja koja nikada ne bih poželio nikome da se dese i da se niko ne sjeća strahota i užasa. Ne bih nikome preporučio to što smo preživjeli, zlo koje nije trebalo biti na ovim prostorima – rekao je Alić.

On je rekao da ga najviše boli što ni 24 godine kasnije “političari, predsjednici i sudije ne dozvoljavaju da se obilježi ovo mjesto stradanja i logora”.

– Kako ne daju ovdje, tako ne daju nigdje u BiH. Volio bih da se obilježi sve i jedno mjesto gdje su ljudi stradali, bez obzira na vjeru i naciju – rekao je Alić.

Krivo mu je kaže što su logoraši masovno počeli gubiti tužbe protiv Republike Srpske.

– Preživio je logor, torturu, patnju i sad mora platiti sudske troškove. Krivi su naš sud, tužilaštvo i naši advokati. Ne mogu shvatiti da čovjek koji je bio zatvoren dva, pet, sedam ili deset mjeseci na kraju izgubi tužbu. To se dešava samo na ovim prostorima – rekao je Alić.

Omladini u Bosni i Hercegovini poručio je da se ne mrze nego da gledaju dalje u budućnost.

– Nemojte se podsjećati ružnih slika, to nam nije trebalo, ako se vi, omladina budete ujedinili – mi imamo budućnost, ako budemo slušali političare stajaćemo narednih 20 godina u mjestu. Dok se god omladina ne ujedini i ne obilježi mjesta stradanja nema pomirenja – rekao je Alić.

Čuvena Alićeva fotografija na kojoj stoji iza logorske žice, toliko mršav da mu se vide sva rebra nastala je 5. avgusta 1992. godine, prvog dana njegovog boravka u Trnopolju.

Prije toga, od 14. juna 1992. godine bio je u logoru Keraterm, gdje je su ga kaže tukli, provocirali, maltretirali, lomili rebra i izbijali zube.

U Trnopolju je bio devet dana i taj je period proveo u strahu jer su ga novinari snimili i “ostavili na vedrom nebu gdje su logoraše počeli prozivati”. Na pitanje da li su ga u Trnopolju tukli ili mučili odgovorio je da na ovom mjestu nije ništa doživio osim straha. Dvojica braće koja su bila s njim u Trnopolju skrivali su ga, nosili i pokrivali dekom svaki put kada bi ga neko tražio.

– Došli su ruski i rumunski novinari, donijeli su te slike srpskim vojnicima, koje su bile popularne u svijetu, i ja sam preživio te dane u strahoti i skrivanju. Imao sam mogućnost da pobjegnem iz logora ili da me ubiju da ostanem mrtav ovdje. Presvukao sam se u žensku uniformu i stao sam za ženama, djecom i starcima i 14. avgusta sjeo u autobus pa ako me ubiju – ubiju. Nisam imao izbora – prisjetio se Fikret Alić.

Kaže da je u to vrijeme u Trnopolju bilo oko 25.000 logoraša, žena, djece, staraca.

– Ovdje su bila silovanja, masakriranja, ubijanja, čitav svijet zna za to, a ovdje se i dalje negira – rekao je Alić.

Obzirom da je sa 86 kilograma u Keratermu smršavio na 48 mogao se sakriti bilo gdje, pa se spasio prerušen u autobusu.

– Usput su nas vadili, žene za silovanje, bio sam i ja izvađen iz autobusa, na sreću imao sam problema sa stomakom, pa sam smrdio, pa su rekli: vrati ovu. Uspio sam ostati živ zahvaljući svemu i svačemu – dodao je Alić.

(Faktor.ba/Foto: Anadolu Agency)