Nikad nisam odvela djecu kod doktora: Ne piju lijekove, ne primaju vakcine i savršeno su zdrava ^Istaknuto

"Moja djeca nikada nisu bila kod doktora. Nikada. Nisam ih vodila na kontrole, nisu vakcinisana i nikada nisu popili niti jeda lijek. Možda će se to nekome činiti kao zanemarivanje ili zlostavljanje djece, ali pogledajte to s druge strane - oni su zdravi, a mi ih odgajamo na malo drugačiji način od ostalih roditelja.

Mnogi bi nas mogli opisati kao nekonvencionalnu porodicu. Naša baza je priroda - ne ograničavamo se društvenim normama, djecu učimo sami, radimo na ličnom razvoju, jedemo ono što uzgojimo i to uglavnom sirovo. Kod nas nema brze hrane.

Otvoreni smo prema prirodi, prema osjećanjima, učimo od sebe, a ne krivimo naše gene. Odlučno živimo vjerujući u našu sudbinu, a ne robujući našim strahovima. A za sve što nas muči lijek pronalazimo u prirodi.

Svi znaju za plasibo efekat pa kada ljudi očekuju da im od lijeka bude bolje, zaista im tako i bude, ali rijetki su čuli za "nocebo" efekt. To bi se moglo opisati kao efekt taktike straha od dijagnoze koji mnogim pacijentima može bukvalno paralizovati njihovu psihu zbog same pomisli da bi mogli oboljeti od neizlječive bolesti, da lijek na njih neće djelovati ili će im biti propisana pogrešna terapija.

Tako nešto nedavno sam osjetila kod zubara.

Kada mi je pregledao zube rekao mi je da jedan zub treba popraviti i staviti plombu. Rekla sam mu - ne hvala - ne želim plombu. Zubar se iznenadio ali me je svejedno uvjeravao da meni ta plomba treba jer će mi karijes uskoro doći do zubnog živca i ja ću se ponovno vratiti, ali s bolovima.

Opet sam mu rekla - ne, hvala, ali hvala na savjetu.

Nemojte me pogrešno shvatiti, ovakav pristup bi se mnogi sigurno nazvali neodgovornim, a mene proglastiti osobom koja ne mari ni za sebe ni za svoje postupke, ali ne - ja sam sve samo nisam neodgovorna.

Jer, ja ne smatram da meni treba plomba ili da mom djetetu treba lijek da bi se zaliječio - ja smatram da treba riješiti srž problema - pravi uzrok bolesti ili nekog zdravstvenog problema.

Zato samim time što ne vodim svoju djecu kod ljekara pokazujemo da želim da se moja osnovna roditeljska prava ostave na miru, da me ne preispituju jer ja sam prva koja svojoj djeci želi dobro.

Roditelji koji svoju djecu vode čak i onda kada je sasvim nepotrebno - neka to bude i ostane njihov izbor, ali i takvima savjetujemo - ne vjerujte slijepo baš svemu što medicina kaže.

Ja sam sama odrastala u ne ovako konvencionalnoj porodici, i za svaki problem roditelji su me vodili doktoru. Tokom djetinjstva sam imala zdravstvenih problema. Sa 18 mjeseci vodili su me na korekciju vida, odrasla sam sa punim ustima krunica i popravljenih zubi i imala sam stalne probavne smetnje. Iz toga nisam naučila samo to da medicina pokriva tragove, a ne uklanja uzroke, nego sam shvatila i to da medicina i farmacija ne bi imali smisla da su ljudi zdravi, da nas znaju izliječiti jednim lijekom. Ko bi onda na nama zarađivao? A svaka sljedeća boljka u meni je samo stvarala još jači osjećaj otpora prema liječenju, jer mi se čini da se tome nikada neće videti kraj.

Ne mogu reći ni da moja djeca nikada nisu bila bolesna. Imali su i temperature i tresla ih je groznica, ali na sve sam to gledala kao na simptom koji znači da se njihov organizam bori i da u svemu tome nema mjesta za lijekove koji će ublažiti simptome već im treba sredstvo, prirodno sredstvo koje će organizam očistiti od virusa i bakterija i na taj ih način osnažiti.

Ovom pričom ne želim da umanjim važnost medicine, posebno ako ćemo se dotaći hitnih slučajeva, stradanja u automobilskim nesrećama, teškim bolestima... Za takvo nešto i sama bih se obratila za pomoć doktoru.

Ali poenta je u tome da se mnoge bolesti mogu spriječiti dobrom prevencijom. Mi smo možda nekonvencionalni jer brinemo o svojoj djeci na način da smo im od prvog dana na 24-satnoj usluzi. Spavamo s njima, dojim na zahtjev, nosim ih u marami, gdje idem ja idu i oni.

Mnogo boravimo napolju, u prirodi, na čistom vazduhu i sa dobrim bakterijama, hranimo se zdravo, a hranu oplemenjujemo ljekovitim biljem. Djecu nam ne čuva bilo ko - mi smo s njima i dok drugi odlaze na posao da bi zaradili za život, mi smo odlučili da odgajamo djecu i sami se potrudimo da napravimo sve ono što nam je za život potrebno.

I ne sudim nikome, ali ako će do nekoga doprijeti moje riječi nadam se da će iz svega ovoga naučiti da ljekari često nisu potrebni - ako ste voljni od prvog dana s djetetom da radite na prevenciji bolesti, odnosno ako ste voljni da se apsolutno posvetite ne samo djetetu već prvenstveno njegovom zdravlju.

Hranite ih zdravo i njihov će organizam postati jako otporan, zubi ostati zdravi, a čak i kada pokupe neku bolesti znajte da priroda liječi sve."

Ovo pismo je objavila jedna mama iz Velike Britanije.

index.hr