Događaji koje organiziraju vlade u BiH često rezervisane samo za pojedine medije ili novinare ^Istaknuto

U Indeksu medijske održivosti za BiH se navodi kako su novinari u zemlji često osjetljivi na zastrašivanje i prijetnje zbog nestabilne političke i ekonomske klime. Oni čak ne mogu uvijek prisustvovati događajima koje organizuju vlade, plate su im male ili neredovne a autocenzura je u porastu.

Istovremeno, u izvještaju se navodi da na siromašnom oglašivačkom tržištu, sa mnoštvom medija među kojima su i oni koji ne poštuju profesionalne standarde, svake godine Bosna i Hercegovina dobije dvostruko više obrazovanih novinara nego je potrebno.

Politički i financijski pritisak na bh. medije nastavio se i tokom 2015. godine, pa je Linija za pomoć novinarima, program koji vodi Udruženje BH novinari, zabilježila 16 prijetnji i izvještaja o pritiscima na medije i pet fizičkih napada protiv novinara u periodu od januara do novembra 2015. godine.

Primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama često je limitirana pravom na privatnost i zaštitom komercijalnih interesa kompanija, bez dosljednog ispitivanja interesa javnosti, a komplikacije koje uslijede nakon potraživanja informacije obeshrabruju novinare da ih traže.

Novinari u BiH ponekad nailaze na prepreke kada žele prisustvovati određenim događajima koje vlada organizuje, jer je u pojedinim prilikama pristup javnim događajima ograničen samo za pojedine medije ili novinare.

Kvalitet novinarstva u odnosu na etiku izvještavanja nije se značajno poboljšao, navodi se u izvještaju.

Novinari i urednici ne primjenjuju profesionalne standarde dosljedno, a u porastu je i samocenzura. Novinarstvo kao profesija nije dovoljno prepoznato, a plaće novinara su niske i neredovne. Nema dosljednosti u poštivanju etičkih standarda, često se koriste nepouzdani izvori i tvrdnje, a raste i tendencija preuzimanja postova na društvenim medijima kao izvora informacija.

Izvještavanje o izbjegličkoj krizi, kako u ostalim zemljama Zapadnog Balkana, tako i u BiH, ostalo je upamćeno po medijskom nazivanju izbjeglica "ilegalnim imigranatima" i potenciranju njihovog religijskog i etničkog porijekla. U izvještajima su izbjeglice često predstavljane kao potencijalna prijetnja, što je podržavalo negativne stereotipe o toj populaciji.

Teška ekononomska situacija u zemlji, pogoršana povlačenjem stranih donacija za medije, rezultirala je smanjenom neovisnošću medija od političkih i komercijalnih utjecaja.

Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije i Vijeća za štampu iz novembra prošle godine, u BiH postoji 10 dnevnih i oko 190 periodičnih novina, 43 televizijske stanice i 144 radijske stanice. Tačan broj online medija nije moguće izmjeriti, jer se bh. online portali često ne registruju u skladu sa propisima i ne postoji transparentnost vlasništva. Mnogi od njih ne objavljuju impressum, i nije moguće identifikovati vlasnike, urednike i novinare takvih medija.

I pored činjenice da mnogi mediji prezentuju pristrasne informacije, bh. građani ipak imaju priliku izabrati među velikim brojem medija i uporediti informacije kako bi kreirali kompletnu sliku. Međutim, nivo svijesti među građanima o jednostranom izvještavanju mogao bi biti upitan, ukoliko se pogledaju izvještaji iz 2015. godine koji upućuju na visok nivo povjerenja u medije – 80 posto, što je više nego što uživaju religijske zajednice, nevladin sektor, međunarodna zajednica, vladine institucije, političke partije ili političari, piše media.ba, prenosi Patria.