Sjećanje na 2. maj 1992. godine: Šefe, zarobio sam transporter ^Istaknuto

Povodom ovog važnog datuma u odbrani BiH, za Faktor su govorili bivši pomoćnik ministra RBiH Avdo Hebib, glumac Josip Pejaković, ratni ministar odbrane RBiH Jerko Doko te bivši logoraš Eset Muračević.

Avdo Hebib: Šefe, zarobio sam transporter

Avdo Hebib, koji je 1992. godine obnašao funkciju pomoćnika ministra policije Republike Bosne i Hercegovine u razgovoru za Faktor ističe kako je drugi maj jedan od bitnijih datuma historije BiH i Sarajeva.

– Tog dana je izvršena brutalna agresija na Sarajevo, naročito na zgradu Predsjedništva. Bio je plan da se zauzme ta zgrada što bi imalo veoma loše posljedice za grad i državu. Međutim, Patriotska liga i policija su stali odmah u odbranu i dali nadljudski napor i neviđen otpor na veoma dobro pripremljen napad na zgradu Predsjedništva BiH. Snage JNA su krenuli u napad iz tri pravca prema Predsjedništvu i centru grada Sarajeva. Jedan od napada je bio kod mosta na Skenderiji i tu su se najveće borbe vodile i na kraju dobile. Vidjeli su da se s nama ne mogu boriti u gradu, pa su na kraju pokušali s okolnih brda. To im je bila najporažavajuća bitka – ističe Hebib.avdo-hebib-01032016-MZ (4)On se prisjeća i momenta kada je zapaljena Pošta u Sarajevu.

– Kada su uletili vojnici u zgradu Pošte da je pale, ostavili su ispred upaljen transporter. U tom momentu je bio moj pratilac ispred zgrade Pošte, slučajno se zadesio, uletio je u njega i dovezao ga je u garažu tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova. I zove mene i kaže „šefe ja sam zarobio transporter koji su koristili vojnici dok su palili Poštu“ – opisao je Hebib kroz osmijeh.

On ističe kako je taj dan bilo dosta žrtava pripadnika JNA, koje je agresorska strana kasnije pripisali dešavanjima trećega maja u Dobrovoljačkoj ulici.

Josip Pejaković: Znam na čijoj strani nisam bio

– Tog dana sam bio „zarobljen“ u ulici Danijela Ozme. Iako stanujem u ulici Mis Irbina, nisam mogao od granatiranja preći tih nekoliko stotina metara. Bila je nas grupa reformista (članovi nekadašnje stranke Savez reformskih snaga op.a.) u našim prostorijama u ulici Danijela Ozme. Gledali smo, naravno, TV prijenos i sve što se dešavalo u vezi sa hapšenjem, paljevinama… Tek sam sutradan u ranim časovima uspio doći do kuće. Danas tako živim da mene ta ratna varijanta potpuno napušta svih ovih dana. Mislim da je sve to bilo bezveze i uzaludno, jer niko od tih ljudi koji su tih dana bili šokirani onime što se dešavalo, a kasnije se uključili, na bilo koji način, u neke aktivnosti, nije ni sanjao da će to biti ovakva država sa ovakvim ljudima i svim onim što nas prati danas. Zbog toga sve to danas ne budi apsolutno nikakve emocije u meni. Da je bolja situacija, da ljudi bolje žive, onda bi se ti trenuci smatrali svetim. Ovako sve liči na prevaru i nadam se da ćemo saznati ko je bio na čijoj strani. Ja znam na čijoj strani nisam bio sve ove godine – kazao je proslavljeni bh. glumac Josip Pejaković.

Jerko Doko: Tada nisam, ali sad bih bio uplašen

– To je bio dan kada je pokušan državni udar u BiH. Predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović je uhapšen tog dana i sve ono što se dešavalo, po meni, predstavlja pokušaj državnog udara. Sjećam se da sam tog dana išao u Travnik, do predajnika na Vlašiću. Kada sam se vratio u Sarajevo, došao sam do zgrade televizije i dalje nisam mogao proći, tako da sam ostao u televiziji. Gledali smo kako gori predajnik na brdu Hum u Sarajevu. Taj dan, nakon što je objavljeno da je uhapšen predsjednik Izetbegović, bio sam u studiju gdje je dnevnik vodio Senad Hadžifejzović. Sa nama je bio i tadašnji član Predsjedništva Fikret Abdić. Poslije su se pojavile informacije da je Abdić taj dan pokušao predati BiH Radovanu Karadžiću, ali, prema informacijama kojima sam ja raspolagao, to ne odgovara istini. Te informacije su plasirali ljudi koji su pokušali unijeti razdor među pripadnike jednog naroda u BiH. Tada sam bio mlad i nisam se ničega plašio. Sada, nakon 24 godine, kada pogledam kroz šta smo sve prošli, mogu reći da se sada nađem u takvoj situaciji, uplašio bih se. Međutim, tada je sve to što se dešavalo u meni samo probudilo još veću odlučnost da se borim za našu BiH – izjavio je ratni ministar odbrane RBiH Jerko Doko.

Eset Muračević: Neviđeni haos

Eset Muračević je čovjek koji je 5. maja 1992. zarobljen u logoru Bunker koji se nalazio pored Vogošće. U zatočeništvu je proveo sedam mjeseci, a nakon toga je pobjegao iz živog štita.

Muračević kaže da je 2. maja 1992. bio u naselju Svrake pored Sarajevo. On navodi, iako su bili svjesni činjenice da im svaki dan mogu ući u opkoljene Svrake, nije mogao očekivati takvo zlo koje se desilo tog dana i nakon njega.

-Kada pomislim na taj dan podsjetim me na jedan, do tada, neviđeni haos kojeg je bilo teško zamisliti, a ne preživjeti. Bilo je nezamislivo da se takvo što može desiti u bivšoj nam državi, a naročito da je to dan kada su počeli da se sukobljavaju komšije. To je crna mrlja za sve nas – poručio je Muračević.

(Dž. S.-K./Faktor.ba/Foto: M. Živojević, Fena)