Nužnost medijske pismenosti: Teren za stvaranje sposobnijih građana ^Istaknuto

Piše LEJLA TURČILO

Predajom aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji Bosna i Hercegovina je preuzela i obavezu reformi različitih segmenata javnog sektora, među kojima i sektora obrazovanja. Prilika je to da se obrazovanje općenito stavi više u fokus donosilaca političkih odluka, da se dosegne veći stepen kvaliteta obrazovanja, ali i da se u okviru neophodnih reformi uvedu i određeni novi pristupi i strategije u sistem obrazovanja.

Ti novi pristupi trebaju, u skladu sa strateškim dokumentima i principima EU-a, omogućiti veće kompetencije građana kroz obrazovni proces, a jedna od ključnih kompetencija koju Evropa nastoji postaviti visoko na agendu odnosi se na kompetentnu interakciju sa medijima, odnosno kompetentno sudjelovanje u javnom prostoru i na javnoj sceni.

Ideja je, zapravo, da se razvijanjem misleće, obrazovane javnosti podstiče razvoj i demokratski potencijal društva. Mehanizam za razvijanje ove vrste kompetencija danas je poznat pod nazivom medijska pismenost.

Obrazovni sistem

Medijska pismenost definira se, u najkraćem, kao novi pristup u obrazovanju nastao u 21. stoljeću, a koji kreira okvire za kvalitetan pristup, analizu, evaluaciju, kreaciju i participaciju u društvu na osnovu poruka u različitim formama – od printanih, audio i video do online. To praktično znači da bi se u nastavnim planovima trebala naći medijska pismenost, koja bi od najranije dobi učila građane kako da koriste medije na pravi način, kako da vrednuju medijske sadržaje i kako da na osnovu informacija koje dobiju iz medija budu kompetentni učesnici u diskusijama u javnom prostoru.

Važne ključne riječi u ovom kontekstu su: obrazovanje (dakle, insistiranje na tome da se medijska pismenost uči), razumijevanje medija (učiti građane o tome kakvu društvenu ulogu mediji imaju i kako su oni uklopljeni u društvo), propitivanje (kritički stav korisnika, ali ne strah i nepovjerenje u medije, nego sposobnost procjene kvaliteta njihovih sadržaja) i samoizražavanje (što podrazumijeva da u javnoj sferi i građani imaju šta za reći i moraju imati priliku za to, a ne samo biti primaoci poruka od različitih aktera u društvu).

U Bosni i Hercegovini već postoje neki pokušaji zagovaranja i razvijanja medijske pismenosti, ali postoje i razlike u razumijevanju samog pojma unutar medijske, obrazovne i društvene zajednice. Nadalje, nedostatak šire diskusije o potrebi razvijanja sveobuhvatnog koncepta medijske pismenosti uzrokuje i nedostatak konsenzusa i smislene strategije razvoja ove oblasti.

Kompliciran obrazovni sistem u koji se medijska pismenost treba inkorporirati također otežava smislenije i efektivnije, pa i brže, razvijanje medijske pismenosti, odnosno njeno uvođenje u programe vrtića i škola ili kao zasebnog predmeta ili kao dijela nekih drugih predmeta. Za sada se medijska pismenost razvija više kroz pokušaje entuzijasta i individualne, male projekte, ali će ona u budućnosti, zasigurno, morati naći svoje mjesto u obrazovnim politikama, ukoliko želimo ići ukorak sa evropskim praksama.

Budući razvoj medijske pismenosti ovisit će, prije svega, o tome koliko bosanskohercegovačka obrazovna i medijska zajednica bude spremna na konstruktivan dijalog i postizanje konsenzusa o važnosti medijske pismenosti za bosanskohercegovačko društvo, te o tome koliko uspješno ovu poruku budu sposobni transferirati u institucije političkog odlučivanja i izlobirati podršku za nju.

Strateški dokumenti za razvoj medijske pismenosti i kreiranje politike u ovoj oblasti, a na kojima zajedno moraju raditi regulatori medija (Regulatorna agencija za komunikacije, Vijeće za štampu i online medije), zakonodavci (na svim nivoima), obrazovni podsistem, nevladin sektor i medijska zajednica, trebaju pažljivo osmisliti ciljeve, zadatke i pristupe u razvijanju smislenog i učinkovitog koncepta medijske pismenosi u Bosni i Hercegovini, a koji bi bio usmjeren ne samo na razvijanje individualnih kompetencija za “rukovanje” medijima kod njihovih korisnika, nego za jačanje kritičke javnosti i misleće društvene i političke zajednice. Kreiranje i određenog koordinacijskog tijela za razvoj medijske pismenosti na svim nivoima obrazovanja u BiH također bi bio korak naprijed.

Potrebno BiH

Čemu uopće medijska pismenost (osim što je dio evropskih trendova)? Da bismo razumjeli njenu važnost za društvo, moramo znati da je medijska pismenost u direktnoj korelaciji sa političkom pismenošću, odnosno sposobnošću kompetentnog sudjelovanja u političkoj zajednici i reprezentativnoj demokratiji i stoga indirektno osnažuje i (p)održava demokratizaciju društva i političku participaciju građana.

Stoga njeno razvijanje i strateško osmišljavanje nije značajno samo za razvoj medijske zajednice i osnaživanje vjerodostojnosti medija i kvaliteta medijskih sadržaja, nego i za razvoj političke zajednice, što je Bosni i Hercegovini itekako potrebno. Uzme li se u obzir i činjenica da je, uslijed dugogodišnje komunističke i postkomunističke tradicije, bosanskohercegovačka javnost izrazito letargična i apatična, ne navikla na preuzimanje ozbiljnije društvene i političke odgovornosti, medijska pismenost (kao kod nas još uvijek relativno novi koncept) mogla bi značajno doprinijeti kreiranju slobodnije, otvorenije i kompetentnije javne sfere i odgovornije društvene i političke zajednice.

Stoga je zagovaranje njenog snažnijeg razvoja zadatak svih odgovornih pojedinaca, organizacija i institucija u Bosni i Hercegovini. Kompetentniji građani garant su i kvalitetnijeg društva. A to Bosni i Hercegovini itekako treba.

(Faktor.ba)