INTERVJU- Dr. Vjekoslav Domljan, profesor na SSST-u: Monopol banaka će se morati ukinuti ^Istaknuto

Razgovarao Ajdin Perčo

Dok domaćoj ekonomiji nedostaje novca, banke drže velike iznose finansijskih sredstava u Centralnoj banci BiH a mnoge firme se žale da je do kredita sve teže doći. Kako osigurati prijeko potreban novac za nova ulaganja te na koji način prekinuti monopol trgovačkih banaka su samo neke od tema o kojima smo razgovarali sa dr. Vjekoslavom Domljanom, profesorom na Ekonomskom fakultetu Univerziteta SSST.

FAKTOR: Nedavno ste iznijeli ideju o izdavanju obveznica od strane elektroprivreda u BiH. Možete li detaljnije elaborirati taj koncept?

Domljan: Nema rasta investicija bez smanjenja kamatne stope, a ona se može smanjiti samo na dva načina: smanjenjem sistemskog rizika što je teško, jer svako vidi OHR i MMF, te uvođenjem konkurencije. Banke moraju dobiti konkurenciju. Stoga su nužne obveznice elektroprivreda, koje će osigurati sredstva za finansiranja infrastrukturnih projekata. Trebalo bi, za početak, ići s manjim iznosima od stotinjak miliona KM, a za tri godine doći do dvije milijarde KM. Izdavanje obveznica elektroprivreda uobičajena je aktivnost evropskih elektroprivreda. A može se sresti i u Africi. U BiH bi i banke mogle imati koristi od obveznica, jer bi ih građani i firme mogli koristi za osiguranje kredita, pa bi kreditni sistem snažnije djelovao.

FAKTOR: Naveli ste i da je potrebno ukinuti monopol trgovačkih banaka?

Domljan: Monopol je nastao zakonom o bankama, posebno u FBiH, koji zabranjuje osnivanje svih kreditno-depozitnih institucija osim banke. Zabranjeno je osnivati štedionice, štedno-kreditne organizacije i druge kreditno-depozitne institucije. U zakonu ima i odrednice koja kaže da se čak i kredit mikrokreditne organizacije ne smatra kreditom „u smislu ovog zakona“, jer samo banke imaju pravo odobravati kredite. Kao da zakonom o cipelama zabranite da itko nosi tene, kopačke ili bilo drugi obuvni predmet osim cipele. Ako se ima u vidu da je papirnatom privatizacijom diskreditirano tržište kapitala i da su razvojne banke ostale „džepne banke“ političkih elita, proističe da su trgovačke banke, koje drže skoro 90 posto finansijskog tržišta, suveren cjelokupnog finansijskog tržišta. Kamate će biti kako one odluče, a ne kako mehanizmi slobodnog tržišta diktiraju.

FAKTOR: Šta bi podrazumijevalo uvođenje štedionica i štedno-kreditnih organizacija?

Domljan: Štedionica kao institucija je stara preko 300 godina. Postojala je i u komunističkoj BiH ali je njeno formiranje zabranjeno u kapitalističkoj BiH, što je nepojmljiv način uplitanja države u ekonomiju. Suvremene štedionice krase 3R a na engleskom to je retail-maloprodaja, regional-regionalno i responsible-odgovorno, kao i bavljenje bankarstvom na malo (tuzemna plaćanja, štedni proizvodi te krediti i osiguranja za građane i mala i srednja poduzeća). Od trgovačkih banaka razlikuju se i po tome što se usmjeravaju na lokalna i regionalna tržišta.

FAKTOR: Zbog čega ste kritizirali inicijativu “Kupujmo domaće“?

Domljan: Ono čega se ljudi u BiH plaše je zapravo pogrešno razumijevanje konkurentnosti. Države ne konkuriraju na način na koji konkuriraju firme. Kod firmi vrijedi pravilo: vaš gubitak moj dobitak, dok u međunarodnoj trgovini sve zemlje dobivaju. Građani male zemlje, poput BiH, imaju potrošački apetit kao i građani velikih zemalja. Hoće piti kafu, voziti auto, točiti gorivo, koristiti mobitel, da ne kažem da bh. firme trebaju mašine i repromaterijal. Sve je to iz uvoza, a uvoz se može platiti samo izvozom, a na kratak rok može i na kredit. Nadalje, male zemlje imaju mala tržišta i njeni proizvođači ne mogu lako otkrivati tržišne preferencije potrošača niti biti konkurentni zbog malih količina proizvodnje. Ukratko, nema druge, nego na inostrana tržišta – i to u one globalne niše u kojima BiH može biti gospodar. Sportski kazano, ako stalno igrate bunker („kupujete domaće“), nećete nikad postići gol. Loptu treba šutnuti u napad, na njemačko, italijansko i druga ino tržišta. Ko se u doba globalizacije okreće nacionalnom, osuđen je na propast.

FAKTOR: Kako vi ocjenjujete dosadašnji rad entitetskih i državne vlaste u kontekstu reformskih napora?

Domljan: Treba podržati njihovu orijentaciju na provođenju reformi, jer nema drugog puta za BiH. No, one bi morale mobilizirati što više društvenih grupa (akademsku zajednicu, poslodavce, radnike, civilno društvo) i upregnuti niže razine vlasti (općine) da bi se imao što bolji rezultat. Što više ljudi gura kola, prije će upaliti. Zasad se svi bavimo dijagnozom i svi sve kritiziramo, dok je malo prijedloga za terapiju. Javni sektor mora proizvoditi dobra ekonomski efikasno i dijeliti ih pravično. To iziskuje temeljitu reformu poreznog sistema. Pri tome je važno razviti porez na imovinu ne toliko kao izvor prihoda, koliko kao signal da se uvode promjene i da vlasti misle ozbiljno. Po tome od koga država uzima i kome daje vidi se karakter ukupnog sistema zemlja i ponašanje upravljača. Sad se uglavnom uzima od građana kroz PDV, ali ne i od bogatih kroz porez na dohodak i porez na imovinu.

(Faktor.ba)