Pravosuđe u davljeničkom zagrljaju politike ^Istaknuto

Piše: Mladen Mirosavljević

Bosna i Hercegovina svakodnevno obiluje zanimljivim događajima i temama, a njihova percepcija zavisi i dalje isključivo od mjesta gdje živite i naroda kojem pripadate.

Kako vrijeme poslije rata više odmiče, bosanskohercegovački državljani sve čvršće postaju Bošnjaci, Srbi i Hrvati (na one ostale za sada niko ne obraća pažnju) i uz članstvo u poželjnoj političkoj stranci to im je ključna odrednica za svako javno napredovanje ili dolazak do posla u javnoj upravi i firmama pod kontrolom vlasti kao i za zauzimanje stavova prema onima „drugima“ i drugačijima.

Od toga nije imuna nijedna sfera života pa ni one najvažnije kao što su obrazovanje, pravosuđe, zdravstvo sve do funkcija u mjesnim zajednicama. Prvo se gleda ko odakle potiče, koje je nacionalnosti i stranačke pripadnosti pa se tek potom zauzima stav o tome kako se odnositi prema njemu i njegovim stavovima, ako je recimo, riječ o javnom djelovanju, da ne govorimo o tome ako je riječ o zapošljavanju.

Uz stepen korupcije koji je toliki da je ona način života i funkcionisanja u ovoj državi, uz činjenicu da je naći normalan posao i sigurnu egzistenciju mislena imenica, da je ovo zemlja u kojoj je od nekih 3,8 miliona stanovnika (ni oko rezultata popisa ne možemo da se usaglasimo) 500.000 nezaposleno, da svakodnevno iz nje odlazi ko god može, da je međunacionalna mržnja iz dana u dan sve jača (zvanično se to naravno prikriva) građani su prosto izgubili povjerenje u institucije sistema.

Kako prosječnom građaninu u BiH objasniti da je ono što sluša, čita i gleda, zatvoren u svoje nacionalne i administrativne torove, samo imitacija normalnog života i da sve samohvale o napretku i boljem životu služe samoodržanju političkoekonomskih pseudo elita na vlasti koje svakodnevno propagiraju lažnu sliku stvarnosti, anatemišući svakog ko kaže drugačije.

I taman kada na trenutak povjerujemo da ima neke šanse da se nešto promijeni, makar malo i, za početak uz veliko guranje sa strane, shvatimo da je sve to samo narativnog karaktera i da se ništa ne može promijeniti a da se svi mi sami ne promijenimo. A kako i da dođe do institucionalne promjene kada bi to značilo odlazak sa političke scene svih onih koji se grčevito bore da se ništa ne promijeni.

Osuđeni, a na pozicijama

U ovoj zemlji nećete naći nikoga ko iole nešto znači u javnom životu a da nije za ulazak u EU, NATO, ravnopravnost polova, prava homoseksualaca, međunacionalnu saradnju, tržišnu privredu, i čvrst stav prema suzbijanju korupcije i kriminala. O trodiobi vlasti, sekularnoj državi, naročito nezavisnosti pravosuđa da i ne govorimo. A, onda bilo kakva kušnja koja to u svakodnevnom životu stavi na probu sve to u momentu demantuje i potpuno demaskira stvarno lice naših vladajućih pseudo elita i njihovih podržavalaca.

Uzmimo na primjer nezavisnost pravosuđa. Nismo mi ni do sada vjerovali u njegovu nezavisnost ili efikasnost. Jesmo kada je riječ o njegovoj represivnosti prema običnom građaninu. Probajte da ne platite kaznu za, recimo, saobraćajni prekršaj učinjen bilo gdje na teritoriji BiH koja vam, za tri dana, stigne na kućnu adresu.

Džaba mi kuknjava da ja živim u Republici Srpskoj i da nemam ništa sa Federacijom BiH ili tamo nekim kantonom za koji i ne znam kako se zove. Da sam tamo bio samo zato što moram ali da me se ne tiče, kao ni mog predsjednika, kojeg slijedim. Kaznu moram platiti inače ništa od registracije auta. I tako za sve, mislim kazne i, mislim na nas obične građane.

Nama ne pomaže objašnjenje da nam je to montirano, da je to zato što smo druge nacije, a pogotovo ne pitanje kako neko može dugovati stotine hiljada maraka pa ništa. Toleriše mu se. A zamislite tek da postavite banalno pitanje kako neko može biti sudski procesuiran, čak i osuđen i zauzimati visoke pozicije u institucijama sistema, nešto što je u iole normalnim državama nezamislivo.

Odjednom shvatimo da država BiH postoji, kao i sudstvo u njoj, ali da pred njime nismo svi ravnopravni i da postoje oni ravnopravniji i oni koji ga itekako mogu dovesti u pitanje, samo ako je njihova pozicija dovedena u opasnost da bi se to isto pravosuđe moglo pozabaviti njima.

O čemu se radi na najotvoreniji način do sada je dao do znanja Sud BiH, za sada najvažniji i najviši sudski organ te vrste u BiH. On je u svom saopštenju za javnost osudio „preslobodno ponašanje pojedinih političara“ zbog odluke da lider Saveza za bolju budućnost BiH (sjajan naziv stranke) bude vraćen u pritvor.

„Predstavnici pojedinih političkih partija nikako da shvate granice svojih ovlašćenja, kao ni činjenicu da sud nije potčinjen njima i da sudijama ne mogu govoriti kakve odluke treba da donose. Optužbe da Sud BiH, uz Tužilaštvo BiH, proizvodi političke montaže su teške i kao takve trebalo bi da budu potkrijepljene dokazima“, saopšteno je jasno da ne može jasnije iz Suda BiH.

Nema toga u BiH ko neće prepoznati na koga se to odnosi i da je riječ o nekim nosiocima najviših funkcija vlasti u ovoj državi, koji svoj uticaj koriste čak i za promjenu zakona da bi zaštitili sebe.

Sudski obračun ili igrokaz

O kakvoj mi to onda državi govorimo? O onoj koja je na sva zvona, i podršku iz EU, predala aplikaciju za članstvo u toj zajednici država u kojoj je ovakvo jedno saopštenje nezamislivo jer bi izazvalo pravu pometnju, ne samo na političkoj sceni. O državi u koju je međunarodna zajednica, pa ma šta to značilo, duboko involvirana i u kojoj još postoji OHR, do kojeg, doduše, naši političari drže koliko do preklanjskog snijega, o državi u kojoj predstavnici najviših organa vlasti najavljuju nova hapšenja „krupnih riba“ dok stari predmeti kupe prašinu, o državi u kojoj su velike akcije u kojima niko ne završava u zatvoru plod političke trgovine i direktnog uticaja na pravosuđe. O državi u kojoj se donose svi mogući zakoni ali nikako i onaj o porijeklu imovine.

Jedan od rijetkih pripadnika pravosudnog establišmenta, koji otvoreno piše i govori o stanju u pravosuđu, sudija Suda BiH Branko Perić ističe da su i politika i pravosuđe našli identičnu formulu da brane vlastite pozicije i profitiraju od frazeologije. "Politika kritikuje pravosuđe, a ne nudi rješenja. Pravosudni sistem se brani frazama o ugrožavanju nezavisnosti, a ne daje rezultate", kaže Perić.

Tužilaštva, jednostavno rečeno, ne rade planski na najtežim oblicima kriminala. Da sam tužilac, ne bih se bavio švercom stoke preko Drine, rezanim duvanom i nesavjesnim radom u službi, nego bih se bavio tenderima i kriminalom kojim se bave carinske i inspekcijske službe. Ne podriva državu samo nesavjestan rad službenika. Daleko teži oblici kriminala su potkopali temelje države, dijagnosticira Branko Perić.

Sve to, i mnogo štošta drugo, za šta nam nedostaje prostora da se pobroji, definitivno je stavilo i pravosudne institucije i druge institucije sistema pred kušnju javnosti. Ali i sve ostale koji konce vuku iza scene zarad sopstvenih interesa. Novostvorena situacija sa pokušajima procesuiranja „krupnih riba“ koje istovremeno „drmaju“ i političkom scenom u BiH, ali istovremeno spadaju i u njene najbogatije građane, će po meni značiti definitivnu prekretnicu.

Da li ćemo povjerovati da ima nade za ovu državu i da su promjene moguće ili ćemo shvatiti da je sve ovo samo još jedan u nizu igrokaza koji su potrebni velikim igračima iza scene što bi onda značilo da za nas nema nade i da možemo samo da im se pridružimo ili da odustanemo od svega, a djecu što prije pošaljemo daleko odavde.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera