Menu

Jedini bh. grad na moru: I dalje najveće gužve vikendom, evo koliko ćete platiti kafu, sok, malo bolji ručak...

 

Prava turistička sezona je počela, a ugostiteljski radnici u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na moru poslovično su zadovoljni brojem gostiju.

Kaže to Andrija Krešić, direktor Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), i dodaje da je u predsezoni bilo gostiju, ali da se rezultati ne mogu upoređivati sa 2019, ni prošlom godinom.

- Rekao bih da je razlog tek završeno Evropsko prvenstvo u fudbalu, ali i jučerašnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Sve to utječe, ali mislim da će broj gostiju od ove sedmice biti veći – navodi Krešić.

Govoreći o cjelokupnoj sezoni, kaže kako se turistički radnici nadaju da će ona na kraju, ipak, biti bolja nego prošle godine.

- Tome u prilog ide cjelokupna epidemiološka situacija koja je puno povoljnija nego 2020, ali bih spomenuo i mjere koje su na snazi, kada je riječ o granici sa Hrvatskom, koje nam idu u prilog. Imamo situaciju da su za sada vikendi puni gostiju, a da je tokom radnih dana i dalje evidentno manji broj turista. No, najave za dalje su prilično dobre, pa ćemo vidjeti. Kod ugostitelja vlada mala zebnja i oko novih sojeva koronavirusa – da li bi mogli skratiti turističku sezonu?! Ima svakakvih najava, nadamo se da neće, ali u ovom poslu nikada niste sto posto sigurni - govori Krešić.

U Neumu je, saznajemo, najviše domaćih gostiju, ali ima i turista iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Poljske, Češke, Slovačke.

 

Cijene hrane i pića "gotovo" su iste kao u gradovima u unutrašnjosti BiH.

U baštama koje se nalaze uz samu plažu nedaleko od hotela "Sunce" kafa košta dvije, a sokovi od tri do četiri KM. Kugla sladoleda je marka i po, "točeni" sladoled je marka, a palačinka dvije i po KM.

 

Želite li jesti, u ovim ugostiteljskim objektima pizza je osam KM, dok ćete za makarone, rižoto i jela od piletine trebati izdvojiti od 10 do 11 maraka.

 

Nešto dalje od gradske plaže, u restoranima u kojema se gostima nudi muzika uživo, kafu ćete platiti dvije i po KM, sok četiri, a limunadu pet KM.

 

Odlučite li se za večeru u nekom od ovih ugostiteljskih objekata, trebat će vam više novca. Naime, za veliku porciju ćevapa platit ćete od 12 do 15 KM, a ako ste ljubitelj morskih plodova, porcija orade (350 grama) sa prilogom je 27 KM, salata od hobotnice 25, a školjke sa umakom 32 KM.

 

Za iznajmljivanje ležaljki i suncobrana potrebno je izdvojiti po šest KM po danu.

 

Izvor: Faktor

Više...

Tragedija u BiH: Od strujnog udara poginuo radnik

 

Sinoć se u krugu firme Širbegović inžinjering u Gračanici dogodila tragedija.

 

Ovu informaciju za portal Radiosarajevo.ba potvrdila je glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUP TK) Amra Kapidžić.

 

Prema njenim riječima, oko 19.30 je policiji prijavljeno da je došlo do teške povrede radnika.

 

Smrt je konstatovao ljekar-mrtvozornik Doma zdravlja iz Gračanice.

 

"Radnik je smrtno stradao od strujnog udara. Po nalogu tužitelja, danas će biti nastavljen uviđaj, a angažovan je i inspektor zaštite na radu", kazala nam je Kapidžić.

 

Izvor: Radio Sarajevo

Više...

Bosna i Hercegovina od danas za Češku 'zelena zemlja', treba nam samo antigenski test

 

Građani Bosne i Hercegovine od danas mogu ulaziti u Češku Republiku uz antigenski test pošto se naša država sada nalazi na češkom spisku 'zelenih zemalja'.

Ovu informaciju je jutros preko zvaničnog Facebooka kanala potvrdila ambasadorica BiH u Češkoj Martina Mlinarević Sopta.

 

"Ministarstvo zdravstva Češke Republike objavilo je da danas, 12.07., Bosna i Hercegovina postaje zelena zemlja za Češku te su omogućeni ulasci, i turistički, uz predočenje antigenskog testa. Konačno možete planirati put u ovu prelijepu zemlju, i ako biste dolazili zovite za neku kavu/pivo", napisala je Martina.

 

 

Izvor: Radio Sarajevo

Više...

Kavazović: Evropa i danas šuti i okreće glavu na negiranje genocida u BiH

 

Srebrenica je mjesto pamćenja i sjećanja na nevino ubijene ljude u Bosni i Hercegovini pred očima čitave Evrope, koja ih nije željela vidjeti, a ne vidi žrtvu jasno ni danas, jer šuti i okreće glavu na negiranje zločina genocida u Bosni i Hercegovini i veličanje i odlikovanje zločinaca, poručio je u Potočarima reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, javlja Anadolu Agency (AA).

 

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas je klanjana dženaza-namaz za 19 novoidentifikovanih žrtava genocida u Srebrenici, a namaz je predvodio reisu-l-ulema Kavazović.

“Dvadeset i šesti put stojimo na ovome svetom mjestu naše tuge, naše boli, naših sjećanja i naših dova. Prošlo je dvadeset i šest godina od kada su krvoloci, što imaju imena i prezimena, jasnu i nedvosmislenu ideologiju, plan, organizaciju, strategiju i zločinačku namjeru, počinili genocid u Bosni i Hercegovini i u ovoj pitomoj dolini, u ovom dženetu na zemlji, u drevnoj Srebrenici”, kazao je Kavazović u obraćanju nakon dženaze, te nastavio:

“Od tada, mi Bošnjaci, svoje vrijeme brojimo od tog strašnog zločina, pamteći svaku nevinu žrtvu, ali i svakog zločinca i čekamo pravdu. Zlo genocida u Bosni i Hercegovini se nije slučajno dogodilo. Ono je bilo planski razrađeno i izvedeno. To zlo je prikrivano, negirano i veličano svih ovih godina. Ono je duboko i žilavo, a nije ga lahko savladati. Njegov otrov će još dugo kolati ovim prostorima.”

 

Ipak, kako je kazao, vjeruje da će vremenom obični mali ljudi, koji su bliži jedni drugima, naći načina da prezru počinitelje i odbace zlo iz svog duhovnog bića, vraćajući se moralnim vrijednostima.

 

“Siguran sam da prošlost, koja je teška, može biti i prilika da razumijemo jedni druge i da jedni drugima pomognemo, ako prihvatimo istinu kao vodilju. Svi dobri ljudi, sa svih strana, a posebno u Evropi, trebaju pomoći Bosni i Hercegovini i Srebrenici”, naveo je Kavazović.

Poručio je kako je Srebrenica bila i ostala “ne samo naše pitanje, pitanje naše savjesti i morala, već i pitanje morala i savjesti cijele Evrope”.

 

“Srebrenica je mjesto pamćenja i sjećanja na nevino ubijene ljude u Bosni i Hercegovini pred očima čitave Evrope, koja ih nije željela vidjeti, a ne želi vidjeti žrtvu jasno ni danas, jer šuti i okreće glavu na negiranje zločina genocida u Bosni i Hercegovini i veličanje i odlikovanje zločinaca”, rekao je Kavazović, te nastavio:

 

“I danas smo se okupili na mezarju u Potočarima, da se namazom i dovom sjetimo naših najmilijih. Svaka naša posjeta, obilazak ovog mezaristana, neprekinuti je živi razgovor koji traje i koji donosi smiraj dušama onih koji jedni za drugima žude. Mi vjerujemo da su naši šehidi živi i da se raduju našem dolasku i svakoj Fatihi koju im proučimo. Neka svaka naša posjeta našim šehidima bude naš zavjet da ćemo ostati okrenuti dobru i miru među ljudima. Neka to bude naš zavjet da nećemo dozvoliti da se tama naseli u našim srcima, da ćemo uvijek voljeti ljude kao braću i sestre, a zlo prezirati i boriti se protiv njega.”

Budimo uvijek svjesni Božijeg obećanja da je žrtvi ostavljena posljednja riječ – dova, i da između dove mazluma (potlačenog), onoga kome je zlo učinjeno, i Uzvišenog Boga nema perde, niti zastora, dodao je Kavazović.

 

“U ovom iznimnom trenutku našeg duhovnog uzdignuća, uputimo dove za sve nas, za naše najmilije, za žive i mrtve, za našu domovinu i narod u ovom danu sjećanja na braću i sestre, čiji životi su postali vječnost i vječiti zalog naših zemaljskih života”, poručio je Kavazović, završivši svoje obraćanje molitvom.

 

Više...

U tišini ostaju bijeli nišani kao podsjetnik na strahote genocida u Srebrenici

 

Mezarje Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari ponovno je ostalo pusto nakon kolektivne dženaze kojoj su danas prisustvovali brojni članovi porodica, građani i delegacije.

 

Bijeli nišani ostali su u tišini da i dalje svjedoče o strahotama genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice.

 

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari danas je klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop 19 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici.

Preživjeli Srebreničani, članovi porodica ubijenih, prijatelji i komšije na rukama su danas prenijeli zelene tabute sa posmrtnim ostacima do mezara gdje su žrtve genocida našle smiraj poslije 26 godina.

 

Najmlađa žrtva koja je ove godine ukopana u Memorijalnom centru Potočari je Azmir Osmanović koji je imao svega 16 godina kada je likvidiran. Konačan smiraj ove godine našao je još jedan maloljetnik Fikret Kiverić koji je imao 17 godina u momentu smrti.

Ove godine konačan smiraj našla je i jedna žena Zilha Delić. U momentu stradanja imala je svega 24 godine.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopani su ove godine i otac i sin Hajro i Jusuf Aljić.

 

Najstarija žrtva koja je našla svoj konačni smiraj u Memorijalnom centru Potočari jeste Husein Kurbašić, koji je imao 63 godine u času smrti.

U mezarju Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica ove godine ukopani su: Vejsil (Abdulah) Hamzabegović rođen 1939. godine, Muhidin (Mujo) Mehmedović rođen 1977, Fikret (Ramiz) Kiverić rođen 1978, Ramiz (Rizvo) Selimović rođen 1951, Esnaf (Zurijet) Halilović rođen 1976, Zilha (Edhem) Delić rođena 1971, Muamer (Osman) Mujić rođen 1976, Mehmed (Mustafa) Beganović rođen 1947, Hajro (Ramo) Aljić rođen 1944, Jusuf (Hajro) Aljić rođen 1967, Zajim (Mujo) Hasanović rođen 1968, Asim (Husejin) Nukić rođen 1971, Azmir (Aziz) Osmanović rođen 1979, Nezir (Rešid) Dautović rođen 1969, Ibrahim (Suljo) Avdagić rođen 1950, Jusuf (Adem) Halilović rođen 1948, Salih (Džanan) Džananović rođen 1955, Meho (Salih) Karahodžić rođen 1939. i Husein (Ibrahim) Kurbašić rođen 1932.

 

Izvor: N1

Više...

Iz Budžeta FBiH: Za besplatne udžbenike osigurano 450.000 KM

 

Besplatni udžbenici sljedeće školske godine trebali bi dočekati učenike šestih razreda devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, prvenstveno one koji su u stanju socijalne potrebe.

 

Poručili su to iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke/znanosti koje je, i ove godine, potpisalo ugovore o finansiranju odnosno sufinansiranju nabavke besplatnih udžbenika sa svim kantonalnim ministarstvima obrazovanja.

 

Inače, kantonalna ministarstva obrazovanja dužna su nabaviti pripadajući broj kompleta udžbenika i to na osnovu vlastitih evidencija o učenicima koji su u stanju socijalne potrebe.

 

Ove evidencije također mogu prikupiti i uzeti od osnovnih škola sa područja nekog od deset kantona u FBiH, a to su dužni uraditi najkasnije sedam dana prije početka školske 2021/2022. godine.

 

Kantonalna ministarstva dužna su udžbenike nabaviti od ovlaštenih izdavačkih kuća s područja BiH, koji, izuzev udžbenika stranih jezika, trebaju biti štampani u našoj zemlji.

 

Također, ukoliko kantonalno ministarstvo, iz bilo kojih razloga, ne realizira nabavku udžbenika, obavezno je vratiti sredstva.

 

Federalno ministarstvo smatra da je ovaj projekt od velikog značaja i za djecu i za roditelje, s obzirom da će besplatni udžbenici finansijski rasteretiti roditelje, a djeci omogućiti kvalitetnije i dostupnije obrazovanje.

 

Inače, za finansiranje i sufinansiranje nabavke besplatnih udžbenika za učenike šestih razreda devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, i to prvenstveno za one koji su u stanju socijalne potrebe, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti je u Budžetu FBiH za 2021. godinu osiguralo ukupno 450.000 KM.

 

Od 450.000 KM, Unsko-sanskom kantonu je dodijeljeno 45.360 KM, Posavskom 7.830 KM, Tuzlanskom 93.735 KM, Zeničko-dobojskom 74.250 KM, Bosansko-podrinjskom 8.415,00 KM, Srednjobosanskom 49.770 KM, Hercegovačko-neretvanskom 42.210 KM, Zapadnohercegovačkom 18.765 KM, Sarajevskom 94.770 KM i Kantonu 10 iznos od 14.895 KM, saopćeno je iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke/znanosti.

 

Izvor: Radio Sarajevo

Više...

Preživjeli se vraćaju na Marš mira: "Poslije svega što smo preživjeli, mi ne mrzimo"

 

Svake godine na čelu kolone Marša mira nalaze se oni koji su u julu 1995. godine preživjeli marš smrti od Potočara do Nezuka. Prate ih snažne emocije, ali gotovo svi se vraćaju.

 

Mujo Delić iz Bratunca jedan je od njih. On je jutros u Nezuku krenuo na još jedan pješački pohod u čast žrtava genocida.

 

- Krenuli smo 11. jula, a nas 20 je išlo u izvidnicu, išli smo ispred i sačekivali smo kolonu. Svaki put smo bili na udaru njihovih zasjeda kojih je bilo veoma mnogo - prisjeća se Mujo Delić proboja ka Nezuku koji je trajao šest dana.

 

Kaže da mu je najteže bilo kada je putem sretao ranjenike, svoje poznanike i prijatelje koji su ga dozivali imenom.

 

- U tom momentu sam ih samo mogao previti i reći da iza nas ide grupa ljudi koja će nositi ranjenike. Međutim, ja nisam znao da je kolona razbijena, da su ljudi rastjerani... Sa mnom je bio moj najbolji drug Juso Cvrk koji je nedaleko odavde poginuo - priča Mujo Delić koji sada živi u Engleskoj.

 

Enver Musić iz Nove Kasabe kod Vlasenice kaže da spava sa Srebrenicom i ustaje sa Srebrenicom.

 

- Tu mislim na moju prorodicu i prijatelje koji su izginuli. Mi smo bili u jednoj enklavi od 45 hiljada ljudi. Svi smo se znali. Tokom proboja na slobodnu teritoriju ostalo je puno prijatelja, ranjenika, koje nismo mogli nositi. Teško je to - priča Enver Edo Musić o svom doživljaju marša smrti.

 

Kaže da će se slika ranjenika, svojih prijatelja, koji sjede i čekaju svoju smrt, sjećati dok je živ.

 

- Kada je rat počeo, imao samo 16 i po godina. Priključio sam se Armiji RBiH dobrovoljno, bio sam član 28. divizije, koja je razoružana u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija. Bili smo nemoćni, nismo imali čime da se branimo - priča Enver.

 

Kroz šumu je išao šest i po dana, a najteže mu je bilo pred dolazak u Nezuk, gdje su mu ranjeni prijatelj i rođak, a jednoga od njih je morao ostaviti.

 

- Na Maršu mira ponovo vidim te slike. Sve mi se vraća, ali opet dobijam neko olakšanje kad sam tu. Ovo je počast za naše ubijene. Nama je cilj da omladini, svih vjera i nacija, pokažemo da smo normalni ljudi i da poslije svega što smo preživjeli ne mrzimo - navodi Enver Musić.

 

Salih Mulalić iz Potočara kaže da mu je najteži dan tokom proboja bio 12. juli 1995. godine kada je saznao da mu je poginuo brat Senad.

 

- Poginuo je 11. jula na svoj rođendan, a na taj dan je i ukopan. S bratom sam bio zajedno 11. jula i razmišljao sam da li da idem na čelo kolone, a njega ostavim iza, da barem jedan od nas preživi. Bio sam ubijeđen da nećemo preživjeti. U rejonu Šušnjara rastao sam se s bratom, pogledali smo se, zatvorenih usta, nismo mogli jedan drugom ništa reći. To nikada ne mogu zaboraviti - kaže Salih Mulalić.

 

U koloni smrti Salihu je pored brata ubijen i otac, a u periodu od 1992. do 1995. ubijeno mu je 67 članova porodice, među njima je i njegovo dijete koje je umrlo od gladi 17. aprila 1993. godine.

 

Preživjeli kroz Marš mira olakšavaju svojoj duši, a žele da se za njihov put zna i da bi podsjetili na sve strahote kroz koje je prošao bošnjački narod. Zbog toga svakom učesniku Marša mira pripada i njihova, posebna, zahvalnost.

 

Izvor: Faktor

Više...

Sudar nekoliko vozila na putu Gradačac - Ormanica, dvije osobe prebačene u bolnicu

 

Dvije osobe povrijeđene su jutros u saobraćajnoj nesreći na putu Gradačac - Ormanica u mjestu Vučkovci.

 

Saobraćaj je nakon nesreće obustavljen, potvrdila je Amra Kapidžić, glasnogovornica MUP-a Tuzlanskog kantona.

 

- U saobraćajnoj nesreći učestvovalo je pet ili šest vozila, broj se i dalje utvrđuje jer se nesreća tek dogodila. Dvije osobe su prebačene na UKC Tuzla - kazala je Kapidžić.

 

Više detalja bit će poznato po okončanju uviđaja.

 

Izvor: Faktor

Više...

Škrtarili na radnicima, pa se preračunali: Vlasnici lokala u RS sada svijećom traže konobare

 

Vlasnici ugostiteljskih objekata u Srpskoj u ljetnu sezonu ušli su s velikim deficitom radne snage, s obzirom na to da je ove godine zabilježen nezapamćen odlazak konobara u zemlje regiona, prije svega u Hrvatsku.

 

Dešava se da u kafićima ili hotelima bukvalno nema ko da radi, pa njihovi vlasnici problem brojnosti rješavaju tako što zapošljavaju omladinu koja se još školuje ili ljude koji žele nešto da zarade, ali koji konobarsku tacnu, praktično, nisu ni vidjeli.

 

S druge strane, oni koji znaju da rade i imaju radno iskustvo u ovoj branši, sve masovnije odlaze u Hrvatsku, gdje, u najgorem slučaju, duplo više mogu da zarade nego ovdje. Od početka sezone, iz RS su otišle hiljade konobara, dok mnoge gazde koje godinama zarađuju ogroman profit, ni u ovim odsudnim trenucima ne žele da povećaju plate svojim radnicima.

 

Iz Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma RS upozoravaju da će problem manjka radnika biti sve izraženiji, s obzirom na to da, kako kažu, ovdašnji poslodavci nisu spremni da odriješe kesu i adekvatno plate dobrog radnika.

 

Zvanična statistika pokazuje da je prosječna plata u ovoj branši 690 KM, dok naš konobar, u najboljem slučaju, odnosno samo u većem gradu i poznatijem lokalu, može da zaradi 1.000 KM.

Kako kaže predsjednik pomenutog udruženja Željko Tatić, nije rijetkost da i u centru Banjaluke, i to u poznatom kafiću, ljudi konobarišu za platu od 600 KM.

 

– U više od 50 odsto lokala radnici su prijavljeni na minimalac, a tako se radnik neće zadržati. S druge strane, konobar u Hrvatskoj zarađuje oko 1.000 evra. Svjesni smo da su kod nas veliki nameti, a tu je i problem neplanskog otvaranja lokala, koji niču na svakom ćošku. Sve to diktira plate koje su kod nas takve da prosto tjeraju ljude odavde. A u Hrvatskoj nas cijene kao radnike, nude ugovore za stalne sezonce ili da opet dođemo sljedeće godine u aprilu – kaže Tatić za Srpskainfo.

 

Prema njegovim riječima, ima i radnika koji, zahvaljujući dobrim uslovima rada u BiH, nemaju potrebe da idu u inostranstvo.

– Poslije tri godine vođenja dobrog hotela u Puli ove godine nisam otišao, jer radim kod poslodavca u FBiH koji mi je dao dobru platu i koji uredno plaća sve obaveze. Bez plate od oko 1.500 KM gazde ne mogu da računaju da će zaposleni ostati kod njih. Juče nam je, na primjer, stigla ponuda da je ugostitelju sa Vira hitno potreban radnik, za platu od 1.200 evra, plus stan i hrana, čemu malo koji naš konobar može da odoli – ističe Tatić.

 

U Udruženju poslodavaca ugostiteljstva i turizma RS „Horeka“ kažu da je prosječna plata konobara u Banjaluci 1.000 KM, dok je prosjek u Srpskoj daleko niži. Podsjećaju da su predlagali da minimalna plata u ovoj branši bude 1.000, a da doprinosi ostanu na 250 KM.

 

 

– Međutim, država to nije podržala. I te kako smo svjesni problema nedostatka radne snage, te činjenice da će se mali, ali i neki od većih lokala, pogasiti. Lani smo u koroni dizali kredite i iz crnih fondova plaćali da sačuvamo radnike. Ove godine nemamo šta čuvati, jer ljudi sve masovnije odlaze. Oni, na primjer, u Hrvatskoj rade osam sati, imaju smještaj i tri obroka. Dakle, sve im je plaćeno. Ako rade duže, i to im gazda plati. Takođe, vlasnici lokala ih drže prijavljene i van sezone, kad primaju 400 evra mjesečno, i opet ih vrate kad krene sezona. Oni imaju i te kombinacije, kako bi sačuvali svoje restorane – ističe za Srpskainfo predsjednik Upravnog odbora „Horeke“ Zlatan Tatić.

 

Dodaje da u našim lokalima, trenutno, uglavnom rade rade djeca koja su završila srednju školu ili se još školuju, uz tek jednog starijeg i iskusnijeg konobara.

 

 

– U situaciji smo da nam telefoni stalno zvone, jer vlasnici lokala traže konobare, a koji su otišli za boljim uslovima. U Hrvatskoj, na primjer, konobar ima platu 1.000, a kuvar 1.500 evra, sa plaćenim smještajem i hranom. Oni za šest mjeseci donesu između 6.000 i 10.000 evra, što kod nas ni blizu ne mogu da zarade, jer smo opterećeni velikim porezima i doprinosima. Ovaj problem biće sve veći, a za par godina ćemo izgubiti komplet radnu snagu. Državu to, očigledno, pretjerano ne sekira – ističe Tatić.

 

I predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, Saša Trivić, kaže da će nedostatak radne snage biti sve izraženiji, što će dovesti do pada kvaliteta usluge u ugostiteljstvu.

 

 

– Međutim, ako hoćemo evropske plate, moramo da imamo i evropske cijene. Kad za 30 odsto dignemo cijene u ugostiteljstvu, moći ćemo platiti radnika koliko treba. Naime, ako želimo da sjedimo u kafani i da nas neko služi, to mora da se plati – naglašava Trivić za Srpskainfo.

Dodaje da, osim kuvara, iz RS na privremeni rad u inostranstvo odlaze i pekari i pica-majstori.  

 

 

– Bolje im je za isto para raditi šest mjeseci, a pola godine odmarati. Zanimljivo je što oni kod ovdašnjih gazda nauče posao i steknu iskustvo, pa onda odlaze u inostranstvo. Dakle, rad ovdje im dođe kao neka edukacija – kaže Trivić.

 

U banjalučkoj agenciji za posredovanje u zapošljavanju „Spektar“ ističu da je manjak ugostiteljskih radnika uslovio odlazak naših ljudi u inostranstvo, ali i činjenice da su se mnogi konobari u koroni preorijentisali na druge poslove.

 

 

– Ostavili su tacnu i počeli da rade kao vozači, skladištari i slično. Takođe, mnogi su otišli za boljim zaradama, zbog čega je smanjena radna snaga u ugostiteljstvu. S druge strane, naši ugostitelji su u veoma teškoj situaciji. Dugo vremena nisu mogli da rade, narod je osiromašio, promet je daleko manji nego prije godinu i po, dvije. U međuvremenu, Slovenija i Hrvatska su pojednostavile način odlaska naših ljudi tamo, uz uslove rada koji su bolji nego ovdje – ističe za Srpskainfo direktor agencije Miroslav Vukajlović.

Prema njegovim riječima, ljudi odlazi i zbog neizvjesnosti da li će u narednom periodu uopšte imati posla.

 

 

– Plate su generalno niske u proizvodnji, trgovini, ugostiteljstvu i blizu su najnižih ličnih dohodataka. Naravno da bi veće plate zadržale naše radnike, ali je pitanje koliko je to izvodljivo u ugostiteljstvu – kaže Vukajlović.

 

 

Izvor: Info Bijeljina

Više...

Više od 3.000 ljudi krenut će iz Nezuka prema Potočarima

 

Više hiljada učesnika ovogodišnjeg Marša mira krenut će iz Nezuka ka Potočarima, gdje će nakon trodnevnog pješačenja rutom kojom su Srebreničani 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije, prisustvovati obilježavanju 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima "zaštićene zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica.

 

Više od 3.000 ljudi krenut će iz Nezuka prema Potočarima, a u naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije - Tuzla ili Kladanj. U Potočare bi trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.

 

​​​​​​​Marš mira koji se ove godine organizuje 17. put u okviru obilježavanja 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.

 

Marš mira ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.

 

Izvor: Faktor

Više...
Priključi se za RSS feed

Copyright (c) 2006-2020 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com