U gustu i čekinjastu bradu zaraslog lica, grubog, pomalo muklog glasa, mršav do granice izgladnjelosti, Zuko Džumhur čak je i pojavom ispunjavao očekivanja onih koji su ga sretali, a koji su se prije susreta s tim osebujnim čovjekom upoznali s legendom koja ga je slijedila na svim njegovim putovanjima. Kamo god bi došao, privlačio bi pažnju prvo svojom neobičnom pojavom i dok bi se opušteniji i neukiji svijet smijao njegovom obješenjaštvu, oni koji su, osim s legendom, bili upoznati sa Zukinim pisanijama smijuljili bi se vodeći računa da ne uvrijede svog gosta. Jer, ono što običan svijet nije znao i nije želio saznati, zadovoljavajući se uživanjem u Zukinim praktičnim šalama i bogatom narodnom govoru, bilo je ono najvažnije u njegovom javnom djelovanju. Bio je to čovjek s nevjerovatnom lucidnošću i nevjerovatnim darom za živo pripovijedanje i to su bili osnovni razlozi zašto je prijateljevao s najumnijim ljudima svog vremena.